Braća FSSPX su redovnički članovi našeg svećeničkog bratstva koji imaju važne uloge u našim zajednicama. Nadbiskup Lefebvre nazvao je braću “anđeli naše zajednice”, ne samo zbog vrijednog rada kojim podupiru apostolsko djelovanje svećenika, nego i zbog svetog i poniznog primjera, koji daju svima oko sebe. 

Tri zavjeta

Tri zavjeta izviru iz Svetog Pisma. u Evanđelju Gospodin poziva bogatog mladića da Ga slijedi na putu siromaštva. Rekao mu je: “Jedno ti nedostaje: idi, prodaj sve što imaš i podaj siromasima, pa ćeš imati blago na nebu; onda dođi i slijedi me!” (Mk 10, 17,22). Opet drugdje ukazuje na put poslušnosti, kojim i sam ide: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.” (Mt 16, 24-28). Drugom prilikom Gospodin govori o “čovjeku, koji se uzdržava od ženidbe poradi kraljevstva nebeskoga”: to je aluzija na zavjet savršene čistoće (Mt 19,12). Dakle, trostruki zavjeti braće imaju svoje utemeljenje u Evanđelju. Prvim zavjetima braća postaju istinski posvećene duše. Kao je što je kalež posvećeni predmet, tako je cijelo njihovo biće posvećeno Bogu. Stoga sve što rade, pa i najjednostavnija djelatnost, dobiva vjersku vrijednost. U tome je sva ljepota, sva veličina njihova zvanja. Bilo da je brat kuhar, vrtlar, tajnik ili učitelj, sve je to sekundardno u odnosu na njegovo vjersko zvanje. Poziv brata je potpuno, cjelovito i savršeno predanje njegove osobe Bogu.

Primjer duhovnicima

Braća nisu ništa manje vrijedna od svećenika, ali su svojim primjerima svjetlo, putokaz i primjer. Naravno, svojom obvezom na celibat svećenici neizravno prihvaćaju i zavjet čistoće, a uz to moraju živjeti u duhu siromaštva i poslušnosti. Svećenici imaju vlastiti automobil, često imaju računalo i knjige. Nažalost, može se dogoditi da se na te stvari navežu. Zato je vrlo korisno da svećenici uz sebe imaju braću, koja ih svojim životom podsjećaju na ideal evanđeoskog savršenstva bez navezanosti na materijalni svijet.

Braća svojim primjerom pomažu u očuvanju duha bratstva. Nadbiskup Lefebvre je i sam bio redovnik, a kada je za FSSPX izabrao status družbe apostolskog života bez zavjeta, nije to učinio da bi svećenike odvratio od redovničkog duha, već isključivo radi zbog praktičnih poteškoća, koje bi zavjeti poslušnosti i siromaštva prouzročile svećenicima. Gubili bi vrijeme tražeći od poglavara dopuštenje za stvari koje su im bile potrebne za apostolat.

Braća imaju tako lijepo zvanje, koje je u cjelosti pozitivno. Naravno, zbog zavjeta poslušnosti braća svaki dan žive u vrlo tijesnoj ovisnosti o svom poglavaru, ali taj zavjet ima svoje značenje samo u Bogu. Braća nipošto nisu samo obrtnici, nego su poput svećenika, Božji ljudi.

Osim vjerskog aspekta života brata, ne smijemo zaboraviti ni profesionalni aspekt. Većina braće ima stručno obrazovanje i činjenica da ga mogu koristiti u kontekstu svog vjerskog života uvelike ih obogaćuje. Stoga nastojimo njegovati ili razvijati talente naše braće što je više moguće za njihovo smisleno ispunjenje i za dobrobit naših kuća.

Revni apostoli

Jedna od posljedica njihova Bogu posvećenog života jest apostolska karizma braće. Unatoč samozatajnom životu koji vode, braća su pravi apostoli. Nutarnjim darivanjem sebe, oni postaju sve sličniji Bogu i donose dušama mnoge blagoslove. Uz te nutarnje procese, za neke je bolji izravan apostolat. Iako braća imaju primarno zadaću rasteretiti svećenike nekih materijalnih poslova (ekonomski poslovi, vrtlartstvo, kuhanje, održavanje zgrada, tajnički poslovi), poučavanje vjeronauka ili rad u školama sasvim je u skladu s njihovim zvanjem. To je velika milost za svećeničku zajednicu, jer braća imaju nezamjenjivu ulogu s djecom: svojim ih primjerom odgajaju i približuju svećenicima.

Jedna od poteškoća koje treba prevladati je nedostatak elana, koji je karakterističan za mnoge mlade ljude. Mnogi imaju potrebne osobine, ali se zbog lažne poniznosti ne usuđuju pokucati na vrata sjemeništa. Može biti da se osjećaju nedostojnima zvanja ili se pitaju jesu li uopće sposobni u potpunosti za ovaj put života. Ova sklonost nepovjerenju u sebe je dobra, ali da bi bila korisna mora biti popraćena velikim povjerenjem u Boga. Sumnja u sebe i povjerenje u Boga dvije su strane savršenstva. Mi smo slabi, ali Bog je jak. Mi smo nestalni, ali Bog je vjeran. Nikada nas neće ostaviti prvi, uvijek je spreman da nas vrati k sebi kada zalutamo.

Tri godine formacije

Formacija pomaže mladima, da uz Božju milost postaju sve bolji. Pri ulasku u sjemenište ne očekuje se savršena svetost. Postulanstska godina, koja završava inicijacijom i godina novicijata, koja završava prvim zavjetima, služe razvijanju najboljeg u mladima.

Za to vrijeme obavljaju tri zavjeta; dan im je podijeljen na molitvu, pouku, fizički rad, ne zaboravljajući niti vrijeme za odmor. Ovdje se radi o stjecanju čvrstih duhovnih temelja, kao i određene praktične osjetljivosti. Nakon novicijata, formacija mladog brata traje još godinu dana, nakon čega se šalje u samostan, školu ili misiju. Časna braća pripremaju se za svoje divno zvanje (zajedno sa svećenicima) u Sjemeništu Srca Isusova u Zaitzkofenu.