Prenosimo tekst objavljen izvorno na slovenskoj stranici Bratstva glede nekih aktualnih problema koji su se pojavili u našem susjedstvu. Načela koja su iznesena imaju općenitu narav te se ‘mutatis mutandis’ mogu primijeniti na poteškoće koje se, nažalost, svugdje susreću, pa tako i u našoj domovini.
Današnje stanje crkvene krize predstavlja iznimnu situaciju u povijesti Crkve, kakvu mnogi teolozi prethodno nisu mogli zamisliti. Nedugo prije otvaranja Drugog vatikanskog sabora, teško si je itko mogao predočiti da će u samo nekoliko godina cjelokupni crkveni poredak biti izokrenut: da će se službeno nametnuti nauci i prakse koji su protivni vjekovnoj Tradicije Crkve te dovode našu vjeru u pitanje. To je onda aktualiziralo vidike katoličkog nauka na koje se prethodno nije obraćala velika pozornost – da nositelji crkvenih vlasti mogu zloupotrijebiti svoj položaj i tražiti od podložnika da prihvate stvari koje će ugroziti njihovu vjeru i kršćanski život. Tako su svi katolici koji su željeli ostati vjerno odani onom nauku koji je crkveno Učiteljstvo naučavalo kroz sve vjekove, bili stavljeni pred izbor: ili usvojiti novi, modernistički zadahnut nauk i tako staviti svoju vjeru na kocku, ili se oduprijeti tim reformama i otkazati poslušnost zahtjevima koje su postavljali crkveni pastiri, a ostati vjerni nauku i vjerskom životu Crkve svih vjekova.
Kao odgovor na tu dvojbu, Bog nam je podigao odvažnog svjedoka za Tradiciju Crkve u današnjem vremenu: nadbiskupa Marcela Lefebvrea. On je, prateći znakove Providnosti, pokrenuo borbu za obnovu života Crkve koji se, ugrožen modernističkim reformama, počeo urušavati na svim razinama. Tako je Nadbiskup utemeljio Svećeničko bratstvo sv. Pija X. čije će poslanje biti neumorni rad oko obnove svećeništva, a onda i svih drugih segmenata katoličkog života: tradicionalnog obreda sv. Mise i sakramenata, tradicionalnih katoličkih kapela, priorata, samostana, škola, kuća za duhovne vježbe. Dobri Gospodin koji nikad ne napušta svoje Crkve obilno je blagoslovio to djelo koje je moglo prerasti u pravu obnovu crkvenog života u svim njegovim segmentima i u svim dijelovima svijeta.
To uključuje i Sloveniju, gdje je Božja providnost prije 20-ak godina najprije podigla jednog domaćeg svećenika, vlč. Vidka Podržaja, koji će kao prijatelj i suradnik našeg Svećeničkog bratstva u svojoj domovini započeti javni apostolat za povratak sv. Mise svih vjekova i prave katoličke vjere. On je najprije svoj apostolat vodio u manjoj kućnoj kapeli u mjestu Zaklanec, da bi se prije dvije i pol godine otvorila veća kapela u mjestu Verd – Vrhnika. Usred aktualnih zbivanja povezanih s korona krizom i progonom tradicionalne Mise, ovaj se apostolat brzo povećao tako da je na istom mjestu prošle godine uređena nova, veća kapela. Prije nekoliko godina moglo se i naše Bratstvo sa svojim svećenicima službeno uključiti u apostolat katoličke Tradicije u Sloveniji u tradicionalnoj kapeli koja je uspostavljena u Mariboru. Taj pozitivni razvoj djelo je milosti na kojoj Gospodinu trebamo biti duboko zahvalni te se kroz molitvu i aktivno djelovanje u budućnosti još više založiti da bi što više duša upoznalo pravu katoličku vjeru i izgrađivalo svoj put prema spasenju.
To djelo obnove Crkve uključuje i sve sastavne dijelove katoličkog života i crkvenog poretka, u mjeri u kojoj je to u ovim izvanrednim uvjetima ostvarivo. Jedan od tih vidika je ispravno poimanje pastirskog autoriteta te uloge i položaja laika u javnom djelovanju Crkve. I u ovom segmentu naše Bratstvo teži uspostaviti onaj poredak koji u Crkvi treba vladati i koji je vrijedio u onim redovnim uvjetima u kojima se Crkva nalazila prije nego je nastupila današnja kriza. To podrazumijeva pravu i stvarnu pastirsku vlast koju svećenik prima od Crkve da bi mogao po primjeru Krista Kralja i Dobrog Pastira upravljati svojim stadom – dušama koje su mu povjerene da bi ih vodio prema vječnom spasenju. Ta vlast u ovim izvanrednim uvjetima kod tradicionalnih svećenika, doduše, nije redovna i ne primjenjuje se po unaprijed određenom teritorijalnom ili personalnom principu kao u redovnim uvjetima, nego se radi o dopunskoj jurisdikciji (CIC 1917., kan. 209; CIC 1983., kan. 144) koju Crkva proviđa radi dobra onih duša koje se u izvanrednim uvjetima povjeravaju svećenicima koji nastavljaju prenositi pravu vjeru i bogoslužje Crkve. Ta jurisdikcija obuhvaća podjednako sva tri segmenta posvetiteljske, naučiteljske i pastirske službe koji su potrebni za posvećenje i spasenje duša te su ih kao takve vjernici moralno dužni prihvatiti, a svećenici vjerno izvršavati. Sve to u skladu s pravim naukom o autoritetu i poslušnosti koji obvezuju u svemu onome što je zakonito i spada u opseg pastirskog i učiteljskog poslanja svećenika.
Ova katolička načela ističemo u svjetlu nekih aktualnih problematičnih događanja u kojima se, pod izlikom pogrešne laičke autonomije, zanemaruje pastirski autoritet kojemu su se pojedini vjernici bili povjerili te se izazivaju kontroverze i unosi nemir među tradicionalne katoličke vjernike koji žele biti vjerni prethodno iznesenim katoličkim načelima. Ovdje valja dodatno istaknuti načelo da svaka inicijativa laičkog apostolata mora imati pastirsko vodstvo i usmjerenje te da je posvemašnja autonomija u tom pogledu protivna duhu zdrave crkvenosti, poglavito izraženom u povijesnom djelovanju Katoličke akcije. Nažalost, upravo s takvom pojavom morali smo se u ovom primjeru suočiti, gdje se pritom odbilo i ignoriralo prijedloge i zahtjeve mjerodavnog svećenika našega Bratstva kao i poglavara Distrikta za izmirenjem sukoba, nego se nastavilo s postupcima kojima se produbljuje razdor među vjernicima. Takvo destruktivno ponašanje zaslužuje samo osudu s pozivom da se ne nasjeda na zavodljivu retoriku čiji je cilj opstrukcija razvoja apostolata Tradicije u Sloveniji.
„A molim vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista, da svi jednako govorite, i da ne budu među vama razdor, nego da budete savršeni u istom osjećanju i u istom mišljenju.”
(1 Kor 1, 10).
Bijela nedjelja, 16. travnja 2023.
p. Johannes Regele, poglavar Austrijskog distrikta
p. Marko Tilošanec
Izvor: https://fsspx-slovenija.si/
