Duhovna zvanja
Što je poziv?
Zašto te je Bog stvorio? Na što te zove? Koje će te stanje ispuniti i učiniti istinski sretnim? Prepoznavanje vlastitog poziva ključni je korak u životu svake osobe.
Svećenici
Časna braća
Časne sestre
Kako ću znati da imam duhovni poziv?
Duhovno zvanje je posebna vrsta zvanja kojim Bog poziva k višem stanju života. Osoba koja slijedi taj poziv odriče se svijeta kako bi se potpuno predala Bogu. Postoji 5 znakova da netko ima duhovni poziv:
Jesam li siguran da ću u ovome zvanju bolje služiti Bogu?
Moram shvatiti da ću s tim zvanjem bolje služiti Gospodinu, biti svetiji, da ću se više zalagati za spasenje svoje duše i duša drugih i da ću Boga više slaviti kako ovdje na zemlji tako i na nebesima.
Kad govorimo o onima koji biraju djevičanstvo sa željom za nebom, Gospodin nam govori da ga nitko ne može razumjeti bez posebne milosti: "Ne primaju svi ovu riječ, nego oni kojima je dana" (Mt 19,11).
Ne radi se o spoznaji da je u teoriji redovnički život bolji od običnog puta, nego da ću svojim posebnim sposobnostima bolje služiti Gospodinu u tome zvanju.
Ako to razumijem, imam već prvi Božji znak.
Imam li potrebne sposobnosti?
U petnaestom poglavlju sveti Ignacije kaže da je izvan vježbi "dopušteno i zaslužno" "poticati" na odabir ne svakoga, nego "svaku osobu koja ima potrebna raspoloženja": "djevičanstvu, redovničkom životu i svakom obliku evanđeoske savršenosti".
Ako netko nema potrebne sposobnosti za određeno zvanje, obično (osim ako se ne dogodi čudo) možemo zaključiti da ga Bog ne zove...Ali oprez! Možda ga Bog zove u drugo zvanje, ali obično ne u zvanje za koje nema potrebnih sklonosti.
Primjeri potrebnih dispozicija:
- minimalna razina inteligencije, potrebne za učiti;
- minimalna razina zdravlja, ako se želi obavljati misionarski rad; itd... i,
- za svaku profesiju: zdrav razum.
Jesam li bez "kontraindikacija"?
U medicini postoji nešto što se zove "kontraindikator"; na primjer: ako imate problema sa srcem, ne možete biti pilot, stjuardesa i sl.; ako imate lošu jetru, ne smijete jesti previše čokolade; ako imate loše oči, to je kontraindikacija za rad na željeznici i tako dalje.
Slično tome, postoje "kontraindikatori" za duhovno zvanje. Neki proizlaze iz naravnog zakona, drugi su propisani kanonskim pravom. Na primjer: mladić koji je jedini hranitelj svoje siromašne obitelji, čovjek koji ima dugove ili neriješene sudske parnice ne može stupiti u novicijat bez rješavanja tih pitanja. Izvanbračni sin ne može postati svećenik. Također, oni koji imaju određene bolesti, određene tjelesne nedostatke, određene vidljive mane ne mogu biti svećenici, barem za neka zvanja. Isto tako, niti mladić koji ima određene navike koje ne može ispraviti.
Jesam li svjestan i prihvaćam li odricanja?
Kada se predaješ Bogu, moraš prihvatiti odricanja koja zahtjeva Evanđelje. "Mnogo je bolje ne obećavati", kaže Propovjednik (5,4), "nego ne ispunjavati obećanje za obećanjem." Na primjer, netko tko ne želi obdržavati čistoću, siromaštvo ili poslušnost ne bi se trebao pridružiti vjerskom životu. Čovjek koji se ogriješio o čistoću, ne smije ići dalje dok ne popravi svoje loše navike: "Dugo razdoblje čistoće", kaže sveti Bernard, "drugo je djevičanstvo."
Prihvaća li me Crkva?
Na kraju, trebate pronaći biskupa ili zajednicu koja će vas prihvatiti. Nađete li takvu zajednicu, to je sigurni znak Božjeg poziva. Ako ne možete pronaći biskupa ili zajednicu koja vas prihvaća, ne brinite. Ovo je znak da vas Bog ne zove. Ipak budite oprezni! Nemojte suditi prebrzo ili prepaušalno. Moguće je biti neprikladan za jednu zajednicu, ali biti vrlo uspješan u drugoj. Mogu pogriješiti i oni koji jednim pogledom prosude da kandidat nema zvanja. Dopušteno je ustrajati i pokušavati sa zvanjem negdje drugdje. Ovo osobito vrijedi ako imate četiri prethodna znaka.
Na primjer: kažu da su nekoga sjemeništarca poslali kući iz malo sjemeništa radi nekog nepromišljenog čina. Župnik koji ga je poznavao, poslao ga je u apostolsku školu, gdje je mladić mnogo napredovao, nastavio studij u velikom sjemeništu i završio teološke tečajeve. Zaređen za svećenika, ubrzo postaje prelat, koje mu su povjerene visoke službe, a jednog velikog dana postaje i kardinal. Njegova rodna biskupija, koja je bila počašćena što je jedno od njezine djece nosi kardinalski grimiz, priredila mu je veliku svečanost u katedrali po običaju. Potom je uslijedio domjenak, koji se održao u malom sjemeništu. Na kraju objeda novi kardinal upita tamošnjeg predstojnika: "Možete li mi donijeti upisnice?" i čitao je iz davno zaboravljene godine: "Pizzardo, otpušten, jer nije imao duhovnog zvanja." Tada je kardinal uzeo svoje pero i dodao s malo duhovitosti: "A danas kardinal Svete Majke Crkve!" Pouka priče je da ne bismo trebali prebrzo suditi. Čovjek se može prevariti!