57. okružno pismo za Treći red Svećeničkog bratstva sv. Pija X. u Austrijskom distriktu.
Hvaljen Isus i Marija!
Dragi članovi, postulanti, interesenti i prijatelji Trećega reda sv. Pija X.!
„Duh budnosti prema svemu što bi moglo iskvariti vjeru. Duh nježne i sinovske pobožnosti prema Djevici Mariji … prema sv. Josipu i sv. Piju X. Želja za ponovnim otkrićem glavne važnosti svete Misne Žrtve i njezinih otajstava te da se u njoj pronađe značenje i izvor kršćanskoga života, života žrtve i suotkupljenja.“ (Iz Pravila Trećeg reda)
Želim ponovno pisati o sv. Misi. Našem ljubljenom utemeljitelju, nadbiskupu Marcelu Lefebvreu, pripada jedinstvena zasluga za spašavanje tradicionalne liturgije u Rimokatoličkoj Crkvi. Svi koji danas slave tradicionalnu sv. Misu na neki su način s njime povezani, čak i ako uopće nisu članovi Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. ili nisu s njime u kontaktu. Sve veći broj vjernika, prije svega klerika, danas govori: Nadbiskup je imao pravo!
Već 9. i 10. svibnja 1971. nadbiskup Lefebvre tadašnjim članovima Svećeničkog bratstva sv. Pija X. objasnio je tri doktrinarna razloga za svoje odbijanje liturgijske reforme:
- praktično ukidanje jedinstvene uloge svećenika za oltarom, kada on in persona Christi izgovara riječi pretvorbe;
- umanjivanje izraza čašćenja Kristove stvarne prisutnosti u pretvorenim prilikama;
- oslabljivanje žrtvenog i zadovoljštinskog značaja Mise.
U djelovanju našeg utemeljitelja te mnogih drugih tadašnjih i današnjih svećenika ne radi se o sentimentalnoj čežnji za zastarjelom liturgijom, nego o borbi za tri istine katoličke vjere koje je Crkva definirala. Pored toga bi se moglo navesti bezbroj drugih točaka, ali ove su tri uistinu središnje za svakog pravovjernog katolika.
Moramo sve više otkrivati važnost sv. Misne Žrtve. To je također ključno i za život trećoredaca Svećeničkoga bratstva. Oni trebaju sve više, u najboljem smislu riječi, upoznavati i ljubiti tradicionalnu Misu, trebaju svoj osobni duhovni život graditi i živjeti na temelju tradicionalne Mise te trebaju biti apostoli tradicionalne Mise.
Naš generalni poglavar govori vrlo jasnim riječima: „Ova bitka koja se vodila posljednjih pedeset godina … nije jednostavan rat između dvaju obreda: to je doista rat između dva različita i suprotna poimanja Katoličke Crkve i kršćanskoga života – poimanja koja su apsolutno neumoljiva i međusobno nespojiva. Parafrazirajući sv. Augustina, moglo bi se reći da su dvije Mise izgradile dva grada: Misa Svih Vremena izgradila je kršćanski grad; nova Misa želi izgraditi humanistički i svjetovni grad.
Budući da je Svemogući Bog to sve dopustio, to je zasigurno za veće dobro. Prvo za nas same, koji imamo nezasluženu sreću poznavanja Tridentske Mise i koji od toga možemo imati koristi! Posjedujemo blago čiju vrijednost ne cijenimo uvijek i koje čuvamo možda previše iz jednostavne navike. Kada je nešto dragocjeno napadnuto ili prezreno, počinjemo bolje cijeniti njegovu stvarnu vrijednost.“ (don Davide Pagliarani, pismo 22. 7. 2021.)
Uhvatimo se svako malo tih riječi i primijenimo ih u svojem životu! Je li za nas svećenike, redovnike, trećoredce i vjernike sv. Misa zaista najveća vrijednost koju posjedujemo ovdje na zemlji, za koju se svim svojim snagama zalažemo?
Što nam govore statuti Svećeničkog bratstva sv. Pija X.? Čitav život svećenika, njihova učenost, pobožnost, djela, sve ima svoje središte u sv. Misi: „Duboko teološko poznavanje“ Misne Žrtve – pa čak i ono ‚mistično‘ – „trebalo bi ih sve više uvjeriti da se u toj uzvišenoj stvarnosti ostvaruje čitava objava, otajstvo vjere, ispunjenje otajstava utjelovljenja i otkupljenja, čitava djelotvornost apostolata“ (Statuti II, 3). „Ne smijemo zanemariti ništa što nam pomaže da pobožnost bude usmjerena na liturgiju sv. Misne Žrtve te da iz nje proizlazi, jer ona je srce teologije, dušobrižništva i života Crkve“ (Statuti III, 1). „Bratstvo je po svojoj naravi apostolsko, jer je misna žrtva također takva“ (Statuti I, 2). Misa je dakle izvor svetosti svećenika: ona proistječe iz sjedinjenja s Kristom kao žrtvom na križu, iz njegovog žara da izlije Predragocjenu Krv na duše.
Vi kao članovi Trećeg reda imate na poseban način udio u duhovnom blagu Bratstva, u svim nadnaravnim bogatstvima koja su njegovi članovi stekli, vi osobno primate veće izobilje milosti. Svaka dnevna sv. Misa na cijelome svijetu, svaka izmoljena molitva, sveukupne žrtve i zasluge, sve to pripada vama i možete slobodno odatle crpsti, kako je to prije nekoliko godina rekao naš Generalni poglavar.
Neka se svi članovi Bratstva, svećenici, redovnici, trećoredci i svi vjernici posve u tom smislu udubljuju u otajstvo sv. Mise, u to neizmjerno blago.
Imamo li zaista to veliko strahopoštovanje, taj izuzetni senzibilitet u odnosu na Presveto? Vodimo li i materijalnu brigu oko kuće Božje? Doprinosimo li za održavanje, ali pomažemo li i sami mnogim malim djelima ljubavi za Gospodina u Presvetom Sakramentu? Jesu li crkve i kapele Bratstva zaista male oaze ljubavi i osjetne ljepote kod svega što se tiče kulta? Nadajmo se da na sva ova pitanja možemo odgovoriti potvrdno, ali ljubavi nikada nije dovoljno, kao što su nam naši preci, osobito sveci, dovoljno puta dokazali. Posebno pozivam trećoredce da budu dobar primjer što se tiče ponašanja u crkvi (od duha sabranosti, pobožnosti, isijavanja mira, dobre nedjeljne odjeće i čistoće na veću slavu Božju, sve do dobrog odgoja i katehiziranja djece i mladih).
Zato uvijek obavljajmo ispit savjesti! Ne postoji ništa veće i ljepše od sv. Mise! Tradicionalne, rimske, sv. Mise svih vremena!
S mojim svećeničkim blagoslovom,
Vaš p. Johannes Regele
U Jaidhofu, 2. kolovoza 2023., na blagdan sv. Alfonza Marije Liguorija
