Biskup Huonder podjeljuje blagoslov na kraju svoje zlatne svećeničke obljetnice u crkvi u Wilu
Biskup Vitus Huonder, koji je preminuo na Uskrsnu srijedu, pokopan je u svojoj bivšoj biskupiji Chur, ali u Écôneu. Ovaj izbor bio je priopćen biskupiji 2022., a potom usmeno ponovljen biskupu Josephu Mariji Bonnemainu iz Chura i don Davideu Pagliaraniju, generalnom poglavaru Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. (FSSPX), nekoliko dana prije smrti biskupa Huondera. Želio je biti pokopan uz nadbiskupa Marcela Lefebvrea koji je toliko trpio za Crkvu.
Put do FSSPX-a
Na zahtjev iz Rima biskup Huonder počeo je otkrivati Bratstvo. Evo kako je o tome govorio u intervjuu na YouTube kanalu Certamen:
„Pismom od 9. siječnja 2015. dobio sam nalog da započnem dijalog s predstavnicima Bratstva sv. Pija X. Pismo je došlo od tadašnjeg predstojnika rimske Kongregacije za nauk vjere, kardinala Gerharda Müllera. Ideja je bila stvoriti prijateljsko-međuljudski odnos sa zajednicom. Istodobno je trebalo obraditi i doktrinarna pitanja Crkve. Bila su to pitanja povezana s dokumentima Drugoga vatikanskog sabora (1962.-1965.), kao i pitanja u vezi rimskog proglasa iz prijašnjih godina. Posebno je trebalo biti riječi o pitanjima koja se tiču liturgije, naročito autentične rimske sv. Mise. Daljnje teme ticale su se razumijevanja Crkve, ekumenizma, odnosa Crkve i države, međureligijskog dijaloga i vjerske slobode. Od 9. travnja 2015. ovaj je nalog doveo do redovitog kontakta sa FSSPX-om, s generalnim poglavarom kao i drugim predstavnicima.”
Ovi kontakti omogućili su biskupu Huonderu da upozna Bratstvo iznutra, a ne prema slici koju su dali mediji. To mu je također dalo priliku upoznati spise nadbiskupa Marcela Lefebvrea i dubinski proučiti doktrinarne razloge borbe koju je nadbiskup vodio od Koncila do svoje smrti.
„Kako su ti kontakti napredovali, zadubio sam se u biografiju i spise utemeljitelja Bratstva, nadbiskupa Marcela Lefebvrea. Tako sam se sve više upoznavao s teološkim argumentima, brigama i ciljevima Bratstva.”
Tako je 2019. godine, kada je trebao okončati svoju službu dijecezanskog biskupa, biskup Huonder zatražio da svoje posljednje godine može provesti u Institutu Sancta Maria u Wangsu, na što ga je Povjerenstvo Ecclesia Dei izričito potaknulo.
Kriza vjere
Ovi kontakti s Bratstvom dali su biskupu Huonderu novu perspektivu i naveli ga da doista promijeni svoje stavove.
„Kroz kontakt s Bratstvom, proučavanjem njegove povijesti i produbljivanjem teoloških pitanja, imam novu perspektivu. To je novi pogled na proteklih 70 ili 80 godina života Crkve. Možemo govoriti o retractatio, o novoj prosudbi stanja vjere u vrijeme Koncila i poslije njega. Postalo mi je jasnije zašto je Crkva došla tu gdje je danas. Danas, 2023. godine, Crkva se nalazi u jednoj od najvećih kriza u svojoj povijesti. Riječ je o unutarnjoj krizi koja obuhvaća sva područja života Crkve: propovijedanje, liturgiju, pastoral i upravljanje. To je duboka kriza vjere. Svatko tko se zadubi u povijesni razvoj i život Bratstva nehotice naiđe na uzrok i korijene ove krize. Jer Bratstvo je, u određenom smislu, dijete ove krize, utoliko što je njezin utemeljitelj htio reagirati na krizu osnivanjem ove ustanove i tako pomoći Crkvi.”
Kriza Mise
On je također otkrio da u samom srcu ove krize vjere leži drama Kalvarije. Sada služeći svaki dan svetu misu svih vremena (kako je nadbiskup Lefebvre volio govoriti), biskup Huonder otkrio je da misa nije samo liturgijski čin, već i ispovijest vjere, vjere svih vremena.
„Tradicionalna rimska liturgija istovjetna je vjerovanju. Njegov se sadržaj ne smije mijenjati. Stoga je se ne može zabraniti. Papa Pio V. nije stvorio ništa novo. On je, naprotiv, potvrdio zakonitost izričaja vjere u ovom obliku liturgije. On potvrđuje vjerodostojnost ove vjere. Vjernici nikada ne mogu biti lišeni takvoga dobra. Ono što se dogodilo nakon Drugog vatikanskog sabora s namjerom ukidanja tradicionalnog obreda Mise je nepravda, prekoračenje ovlasti.”
Kriza u Crkvi
Od toga trenutka nadalje biskup Huonder je s velikom jasnoćom uočio stvarnost situacije u Crkvi. O tome se nije ustručavao javno govoriti, kako tijekom propovijedi, tako i tijekom intervjua emitiranih putem interneta. Evo što je povjerio za Certamen:
„Danas, 2023. godine – želio bih se vratiti na to – Crkva je u jednoj od najvećih kriza u svojoj povijesti. To je kriza unutar Crkve. Ona obuhvaća sva područja života Crkve: navještaj, liturgiju, pastoral i upravljanje. To je duboka kriza vjere. To je naša spoznaja. Tu dolazi pitanje: Kako se ova kriza može prevladati? Odmah da kažemo, samo je jedan izlaz iz krize: povratak onim vrijednostima i uvjerenjima koja se napustilo ili zanemarilo ili protuzakonito odbacilo. Cilj je analizirati razvoj stvari u proteklih 70 godina i podvrgnuti ga reviziji. Crkvi je potrebna obnova u glavi i članovima. Ona posebice traži obnovu hijerarhije, obnovu episkopata i hitan povratak sakramentalnom i liturgijskom životu. Sakramentalni život i svećeništvo – hijerarhija – usko su povezani.”
Svjedočanstvo biskupa Huondera (1. dio)
Biskup Huonder tijekom hodočašća u Flüeli, 2023. godine
Velika rana
Papa Benedikt XVI. imao je hrabrosti izjaviti da tradicionalna Misa zapravo nikada nije bila zabranjena. Ali njegov je nasljednik opozvao motuproprij Summorum Pontificum mjerama iznesenim u Traditionis custodes. Evo kako je biskup Huonder oštro ocijenio ove mjere protiv tradicionalne liturgije:
„[Ove] mjere nisu ništa drugo nego hajka na one vjernike koji imaju razloga u ovoj liturgiji prepoznati pravo i izvorno bogoslužje Rimske Crkve. Besramno se zanemaruje da oni imaju pravo primati sakramente u obliku koji se prenosio kroz stoljeća. Ista je to drskost koja je prevladala nakon Koncila i koja je u to vrijeme prouzročila toliko patnje.”
A u svojoj dirljivoj molbi biskup Huonder obratio se samom Svetom Ocu:
„Pitao bih Papu zašto oduzima kruh djeci? Što ga nagoni da ih ostavlja da gladuju? Što ga potiče da ih ostavlja da nestanu? Jer oni imaju pravo na tu okrjepu – naglašavam: na tu okrjepu – naglašavam: imaju pravo. To je hrana koju su njihovi očevi jeli i prenijeli na njih. To nije njihov vlastiti recept. Nisu to oni sami sastavili – proizvoljno, da tako kažem. Prihvatili su je od onih koji su je vjerno prenosili. Zašto im Papa to oduzima i pušta ih da gladuju? Zašto ih želi natjerati na nešto što im je strano? Naš Gospodin je rekao: ‘Tko će od vas sinu svojemu dati kamen, ako ga zamoli kruha. Ili tko će mu dati zmiju, ako zamoli ribu?’ (Mt 7, 9-10 i Lk 11, 11-12). Ovdje se ne radi čak ni o tome da Papa nešto daje, nego o tome da svojoj djeci nešto oduzima, nešto bitno: svetu žrtvu Mise otaca.”
Svjedočanstvo biskupa Huondera (2. dio)
Intervju s Certamenom
Zahtjev za pravdom
„Defunctus adhuc loquitur – Pokojnik još govori.”
Ove riječi sv. Pavla Hebrejima mogu se primijeniti na biskupa Huondera nakon njegove smrti. Evo zapravo zaključka koji je on sam izvukao iz svog otkrića Bratstva:
„Vraćam se na 9. siječnja 2015., na rimsko pismo kojim se nalaže početak pregovora s predstavnicima Bratstva sv. Pija X. Unatoč nepovoljnim okolnostima, ispunio sam ovaj nalog – i još uvijek ga ispunjavam. Stoga bih želio završiti s molbom crkvenim vlastima. Tražim pravdu za Bratstvo sv. Pija X. Proučavanje njihove situacije poziva na ovu molbu. Bilo bi prikladno da Crkva, kao i u drugim slučajevima, pruži ispriku ovom Bratstvu. To je učinjeno čak i u slučajevima fantomskih grobova. Ovdje se ne radi o fantomima, nego o živim ljudima, o dušama koje imaju pravo na pastoralnu skrb koju im je Crkva dodijelila prije Koncila, a koja i dalje postoji kao trajno pravo. Ne radi se o povlastici ili dopuštenju; radi se o pravu.
Bilo bi dobro da crkvene vlasti, zajedno s ovom isprikom, izraze Bratstvu zahvalnost za njegov rad i da priznaju vrijednost ovog duboko katoličkog djela bez ikakvih ‘ako’ ili ‘ali’.“
Svjedočanstvo biskupa Huondera (3. dio)
Biskup Vitus Huonder u Zermattu
Izvor: fsspx.news
