Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X., don Davide Pagliarani, održao je propovijed u Colle Oppio, sastavljenu od pet dijelova, svaki na drugom jeziku: francuskom, engleskom, njemačkom, španjolskom i talijanskom. Ovdje donosimo cjeloviti hrvatski prijevod.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Preuzvišeni biskupi, draga braćo svećenici, drage časne sestre, dragi vjernici,
kakva je milost biti danas ovdje i kakva radost za sve nas!
Želio bih započeti sa zahvalom svima koji su na ovaj ili onaj način doprinijeli organizaciji ovog hodočašća. Ne mogu im svima zahvaliti, ali u Misi nitko neće biti zaboravljen, ni laici ni svećenici.
Također bih želio zahvaliti na hrabrosti obiteljima koje su došle izdaleka s malom djecom. Bog ih neće zaboraviti. Postoji posebna milost povezana s jubilejom koja će zauvijek obilježiti vašu djecu.
Rim – Grad mučenika (izrečeno na francuskom)
Zašto je naša prisutnost u Rimu danas posebno važna? Iz kojeg razloga? Rim je prije svega grad mučenika.
Providnost je htjela da se okupimo i proslavimo ovu Misu samo nekoliko metara od Koloseuma, gdje su tisuće i tisuće mučenika prolile svoju krv za našega Gospodina. U Rimu koji je, zapravo, bio ravnodušan, gdje je svatko mogao ući, gdje je bilo koji bog mogao pronaći svoje mjesto, od prvih kršćana se jednostavno tražilo da zapale nekoliko zrnaca tamjana. I to je bilo to… – Apsolutno ne! Nije došlo u obzir da bi se uvrijedilo našega Gospodina! „Samo njemu se klanjaj i samo njemu služi.“
I mi smo ovdje, 2000 godina kasnije, da posvjedočimo istu vjeru. Ovu vjeru koja je osvojila svijet. Ovu vjeru koja je pobijedila poganstvo. Ovu vjeru koja se nije nastojala prilagoditi svijetu, već je nastojala obratiti svijet. Ovo je naša vjera, 2000 godina kasnije. Ovdje smo s istim namjerama.
Braniti vjeru nije braniti mišljenje. Braniti vjeru znači braniti našega Gospodina, braniti Njegova prava, braniti Njegovo božanstvo. Braniti Istinu. „Ja sam Put, Istina i Život.“ Ova Istina, koja je objavljena svijetu… ovom svijetu, koji je Njegovo vlasništvo i koji je nije primio, nije je prepoznao. Ali „oni koji ljube Istinu slušaju me, slijede me“ i spremni su dati svoje živote za mene. To je lekcija mučenika.
I dolaskom ovdje u Rim, svjedočeći svoju vjeru, što tražimo od Crkve? Što tražimo od crkvene hijerarhije? Tražimo li neku povlasticu? Tražimo li poseban tretman? Ne.
Tražimo vjeru. Tražimo vjeru koju smo tražili na dan svog krštenja. A to je iz vrlo jednostavnog razloga: vjera nam daje vječni život. To je prvo što smo rekli preko svojih kumova kad smo bili bebe: tražimo vjeru jer nam daje vječni život.
Upravo ta vjera omogućuje nam da upoznamo našega Gospodina, da ga ljubimo, ali i da o njemu propovijedamo, da ga naviještamo, da ga učinimo ljubljenim. Ova vjera, kao što smo rekli, ne traži da upozna svijet, ne uzima za svoje poslanje razumjeti svijet – jer naš Gospodin već vrlo dobro poznaje svijet; On vrlo dobro poznaje Kneza ovoga svijeta. Ova vjera, naprotiv, uzima za svoje poslanje propovijedati našega Gospodina svijetu, preobraziti ga, obratiti ga. Jer dobro smo svjesni da postoji samo jedna vjera, jedno krštenje, jedan Gospodin, jedna Crkva, jedna Istina, jedno Ime dano čovječanstvu za spasenje. To je ime Gospodina našega Isusa Krista. To je ono što želimo ovdje u Rimu označiti ovim hodočašćem.
I želimo da se ta vjera ispovijeda u cijelosti. To je ono što hoćemo, što želimo, što tražimo od Boga i Crkve. I to je posebna milost ovog posjeta Rimu, koju moramo moliti za sve nas, uključujući i djecu: ova nepokolebljiva vjernost Gospodinu našemu Isusu Kristu. To je ono što želimo.
Rim – Grad papā (izrečeno na engleskom)
Mučenici su bili svjedoci vjere. Svojom krvlju zapečatili su svoju vjeru, ispovijedanje svoje vjere. Pape su kroz stoljeća, dvije tisuće godina, bili učitelji iste vjere.
Što su pape činili dvadeset stoljeća? Rim je grad mučenika, ali je i grad papā, sjedište papinstva. Kako bismo mogli u nekoliko riječi sažeti povijest papā, papinstva? Oni su imali samo jednu zamisao. Sve svoje napore usmjerili su prema jednom cilju, a to je vrlo jednostavno: obnoviti, utvrditi sve u našem Gospodinu. Uložili su sve svoje napore da daju Gospodinu njegovo mjesto, njegova prava, da potaknu sve da priznaju prava našega Gospodina. To je bila svrha, cilj cijeloga djela papinstva kroz stoljeća, dati Gospodinu prvo mjesto u svemu.
„Obnoviti sve u Kristu“ (Instaurare omnia in Christo) bilo je geslo sv. Pija X. Danas slavimo njegovu Misu, a danas je i godišnjica njegove smrti. Njemu povjeravamo sve svoje nakane, ovo hodočašće i cijelo Svećeničko bratstvo sv. Pija X.
Ali ta zamisao obnove, utvrđivanja svega u našemu Gospodinu, vodi do neprestane borbe, borbe protiv grijeha, protiv posljedica grijeha. Ta će borba trajati do kraja vremena, mora se nastaviti do kraja povijesti. Ona će se završiti tek u vječnosti.
Taj je napor odjek, koji odjekuje kroz povijest, napora samoga našega Gospodina. Sveti Pavao uspio je ovom zamisli u nekoliko riječi opisati smisao povijesti. Povijest će završiti kada Gospodin uništi svu vlast i moć ovoga svijeta, podvrgavajući sve Bogu Ocu. To je smisao povijesti. To je djelo našega Gospodina i to je djelo papā. To je djelo Crkve. To je djelo svakoga od nas.
S kojom svrhom? Zašto sve mora biti podvrgnuto Bogu? Zašto će naš Gospodin povjeriti Bogu Ocu ovaj svijet potpuno podložan njemu? Zašto? Koja je svrha, cilj?
Da Bog bude sve u svemu. Na taj će se način djelo otkupljenja postići kada Bog bude sve u svemu. Ali da bismo postigli taj cilj, moramo prihvatiti stalnu borbu sa svijetom, s Knezom ovoga svijeta. Vidite kako je središnja ideja ove borbe sasvim jasna.
Ne postoji neovisna sfera u čovjeku, u ovom svijetu, koja ne spada pod kraljevstvo našega Gospodina. I ova moderna revolucionarna ideja, ovaj moderni način razmišljanja da u čovjeku postoji nešto što ne spada pod autoritet i kraljevstvo našega Gospodina, upravo je to ono što su pape pokušali uništiti, protiv čega su se borili. Ova borba našega Gospodina je naša borba.
Usred ove borbe imamo jednu sigurnost. Unatoč svim usponima i padovima borbe, pobjeda našega Gospodina je osigurana. Jednog dana on će prevladati sve, svakoga, svaku prepreku. Ovdje smo u Rimu kako bismo molili apostole da nam daju snagu koja nam je potrebna. I ovdje smo kako bismo ispovjedili svoju vjeru u ovoj točki, u konačnu pobjedu našega Gospodina.
Rim – Grad apostolā (izrečeno na njemačkom)
Naša prisutnost u Rimu na jubilarnom hodočašću također ima posebno značenje – Bratstvo nije moglo propustiti ovaj događaj – jer je Rim grad apostolā.
Sveti Petar i sveti Pavao došli su ovamo propovijedati ono što su vidjeli, čuli i spoznali. Došli su ovamo propovijedati našega Gospodina. Kad su stigli u Rim, imali su vrlo specifičan cilj: obratiti cijeli svijet, počevši od ovog grada.
Vođeni Isusom, apostoli su postigli naizgled nemoguće – preobrazili su Rim: od učitelja svih zabluda, ovaj je grad postao učenikom istine. I ovdje u Rimu zapečatili su i potvrdili svoj navještaj svojom krvlju.
Ova poruka, koja je započela s njima prije 2000 godina, ono je što nam je najbliže srcima: to je Tradicija. Ono što su naučavali prenosilo se kroz stoljeća i stiglo je do nas. Ako nakon 2000 godina još uvijek imamo vjere, ako smo danas ovdje da proslavimo ovu Misu, onda to dugujemo njihovom nauku, njihovoj ustrajnosti i njihovoj krvi.
I mi moramo ići kući s istom namjerom kao i apostoli: namjerom da obratimo cijeli svijet. Čak i ako se čini nemogućim. Čak i ako to može dovesti do progona.
Rim – Grad Mise (izrečeno na španjolskom)
Rim je grad apostola, mučenika, papa. A Rim je također, ne smijemo zaboraviti, za nas, za svakog katolika, grad Mise, rimske Mise.
Rimska Crkva je dvije tisuće godina ljubomorno čuvala oporuku našega Gospodina: Misu svih vremena. Naš Gospodin, kao što znamo, dao je svojoj Zaručnici sva svoja bogatstva, sve svoje dragulje i dao je samoga sebe kroz svetu Misu.
Kršćanski Rim izgrađen je s tisuću crkava, bazilika i oltara, s vrlo jasnom idejom: da bi se Bogu prikazivala neokaljana žrtva; prikazivala Misa, sveta Misa. I nemamo ništa draže od onoga što Crkva najviše cijeni: svetu Misu. Jer nema ništa dragocjenije na svijetu. S kakvim su žarom Crkva i pape čuvali Misu i štitili je od heretika i protestanata!
Vjera apostola, vjera mučenika, vjera papa, izražava se i hrani u Misi. I iznad svega, kraljevstvo našega Gospodina nastavlja se vršiti kroz svetu Misu. Gospodin naš kraljuje kroz križ. On je počeo kraljevati na Kalvariji i kraljevati kroz oltar, kroz svoju svetu Žrtvu. I očitujući svoju ljubav kroz svetu Žrtvu, On nastavlja privlačiti duše, posvećujući ih i vežući ih za sebe. Ukratko, sveta Misa je sinteza svega u što vjerujemo i izvor je koji potvrđuje i prenosi vjeru.
I upravo odavde, iz grada apostola, sveta Misa se prenosila na sva četiri kraja svijeta kako bi prenijela i obznanila dušama oporuku našega Gospodina. Da bi On mogao vladati na svakomu mjestu i u svakoj duši. Kroz povijest je sveta Misa uspjela ujediniti najrazličitije narode u jednom bogoslužju, pod znakom križa. Samo je Križ sposoban ujediniti najrazličitije i međusobno najudaljenije ljude.
Svaki put kad je čovječanstvo tražilo neki drugi ideal osim Križa, s kojim bi se svatko mogao poistovjetiti, to je bila katastrofa. I sve dok čovječanstvo nastavlja tražiti druge ideale, uvijek će nalaziti rat. A razlog je jasan: nema ničega na svijetu što bi moglo ujediniti različite narode, osim našega Gospodina.
A to je iz dva razloga: prvo, jedno bogoslužje odgovara pojmu jednoga Boga. I drugo, zajednički nazivnik svih ljudi je grijeh. To je jedino što svi ljudi, iako su toliko različiti, imaju zajedničko. Ali naravno, jedinstvo ne mogu pronaći u grijehu, već u sredstvima koja mogu uništiti grijeh, ispraviti grijeh. Samo tamo mogu oni pronaći jedinstvo.
Iskoristimo ovo hodočašće da zamolimo Blaženu Djevicu da nam isprosi milost da sve dublje prodremo u otajstvo svete Mise; da uronimo u otajstvo i da ga cijenimo, ljubimo i gajimo kao što ga je ona ljubila, cijenila i gajila; s istom vjerom, istom zahvalnošću i istom ljubavlju.
Rim – Grad nade (izrečeno na talijanskom)
Za sve nas Rim mora biti više od samog grada prošlosti, grada punog kršćanskih spomenika koji nas potiče da prepoznamo veličinu prošlosti Crkve. Rim je puno više. Za nas je Rim grad nade.
Naša nada je ovdje položena na grobove svetih Petra i Pavla. To je stvar vjere. Ako smo danas došli ovamo, to je zato da ispovjedimo tu vjeru u nepropadljivost Crkve, izgrađenu na vjeri apostola.
A dobro znamo da naš Gospodin nikada ne napušta svoju Crkvu. Naš Gospodin održava sva svoja obećanja. „Bit ću s vama do kraja vremena i vrata pakla neće nadvladati Rimsku Crkvu.“
Bog nas nikada ne napušta. Kakve god kušnje, kakve god katastrofe Crkva doživjela, ona će uvijek imati milost potrebnu da ih prevlada. Crkva je božanska i rimska.
Kroz svoju dugu povijest grad Rim je bio napadan, okupiran, pljačkan, spaljen, ali se uvijek iznova dizao, uvijek obnavljao, zbog čega se i naziva vječnim. On je dijelom slika svoje materijalnosti, dijelom slika Crkve, koja je također bila pljačkana, spaljivana, ometana, oko nje su se vodile borbe, bila je potresena, ali se uvijek iznova dizala jer je vječna i božanska i jer je Gospodin održava.
Posebno u vremenima kušnje, u vremenima krize, Gospodin koristi još izražajniju sliku, sliku vinove loze, vinove loze koja se mora orezivati, rezati, da bi donosila plod. Orezana vinova loza čini se poput suhe, beživotne grane: mora izdržati kušnje, patnju, i što se vinova loza dulje ostavlja u suhom, kamenitom tlu, to je, paradoksalno, sposobnija proizvesti dobro vino. Dobro vino ne dolazi iz vlažnog tla, već iz kamenitog tla.
Upravo tu sliku Gospodin koristi u Evanđelju kako bi izrazio što Crkva jest. I toj lozi, koja je sam Gospodin – budući da je Crkva otajstveno tijelo našega Gospodina – moramo uvijek ostati vjerni, privrženi, usred svake kušnje, svake poteškoće, unatoč obeshrabrenju. Zato smo danas ovdje, da molimo za milost te vjernosti.
Rim – Marijanski grad (izrečeno na talijanskom)
Rim je konačno marijanski grad par excellence i ne bi moglo biti drugačije. Prva crkva koja je postala otvorena za javnost, čim je to bilo moguće, u vrlo ranim stoljećima – ne slučajno – bila je Santa Maria in Trastevere, najstarija crkva posvećena Gospi ovdje u Rimu: bila je to prva crkva otvorena za javnost.
U ovom događaju ima nešto providonosno: on očituje jedinstvenu ulogu Blažene Djevice u zaštiti i vodstvu Crkve te u zaštiti i vodstvu svakoga od nas. Cijelo ovo hodočašće usmjereno je Blaženoj Djevici s posebnom nakanom: za zvanja. Željeli smo cijelu jubilarnu godinu na neki način posvetiti Gospi Žalosnoj, zahvaliti za sva zvanja koja je ona poslala Bratstvu i moliti je da nastavi blagoslivljati brojnim zvanjima Svećeničko bratstvo sv. Pija X. i sve redovničke družbe povezane s njim.
Ne zaboravimo joj na poseban način zahvaliti. Iza svakog poziva nužno stoji Gospina ruka i njezin zahvat. Ona je ta koja u duši budi želju da nasljeduje Gospodina, da ga odražava, da usvaja Njegove kreposti i da mu što više nalikuje.
To je izrazito marijanska milost, jer je izrazito majčinska milost – oživjeti Gospodina u dušama. Stoga sa zahvalnošću posvećujemo ovo hodočašće njoj, zajedno sa svim našim molitvama, našim naporima i našim dobrim nakanama za ovu jubilarnu godinu. Posvećujemo joj dar Bratstva sv. Pija X. i posvećujemo joj našu budućnost.
Kao što Gospa nikada do sada nije napustila nikoga od nas, sigurni smo da nas nikada neće napustiti, i to nas ispunjava radošću, povjerenjem i nadom.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Izvor: fsspx.news
Cijeli video od propovijedi na 5 jezika može se pogledati na poveznici ispod:
