Svećenici

Što je svećeništvo?​

Katoličko je svećeništvo izravno od Boga ustanovljeno kao glavno i redovito sredstvo za spasenje i posvećenje svake duše. Prije svoje muke na križu, kojom je otkupio pali ljudski rod, Isus Krist je posvetio svojih 12 apostola u ovo svećeništvo i naredio im da u njegovo ime prinose svetu misnu žrtvu, a nakon njegova uskrsnuća od mrtvih dao im je moć opraštanja grijeha. Prije nego što je slavno uzašao na nebo, uputio ih je da radosnu vijest kršćanstva pronesu po cijelom svijetu.

Svećeništvo je poziv beskrajno superioran u odnosu na sve druge jer je nadnaravan. Bog želi obilno obasuti čovječanstvo blagoslovima i milostima, pa je za tu zadaću izabrao svećenike kao posebno oruđe. Bez svećenika i sakramenata mnoge bi duše duhovno gladovale i teško bi mogle doći u raj. Stoga je razlučivanje pravih svećeničkih poziva iznimno važno. Svećenik je Kristov sluga, odnosno oruđe u rukama božanskog spasitelja. Katoličko je svećenstvo srce Bratstva svetoga Pija X., a odgoj i podrška svetim svećenicima njegovo je glavno poslanje. Bratstvo upućuje svećenike na ono što je u biti smisao njihova života – na svetu Misu sa svime što ona znači, što iz nje proizlazi i što je nadopunjuje.

Tko je svećenik?

Posrednik između Boga i čovjeka

Katolički svećenici služe prije svega kao posrednici između Boga i čovjeka, povezujući ljudsko i Božje kraljevstvo po Kristovoj osobi. Prema svetom Pavlu, oni su Kristovi službenici i djelitelji Božjih otajstava, koji su uzeti između ljudi, ali predstavljaju Boga među njima. Svećenici tako čine neizostavnu vezu koja spaja nebo i zemlju. Ovo svećeničko posredovanje prvenstveno djeluje kroz sakramente, molitvu i propovijedanje. Takav rad zahtijeva od svakog svećenika veliku svetost, jer svećenik je sluga Božji. Svećeništvo također zahtijeva veliko poznavanje moralnih i vjerskih istina, nenavezanost na stvari ovoga svijeta, poslušnost Božjoj volji i želju za žrtvom za dobro drugih. U konačnici, svećenik je „drugi Krist“, Božji izabrani instrument spasenja.

Sjemenište

Sjemenište je mjesto gdje se razvija svećenički poziv od prvotnog Božjeg poziva koji je osobu potaknuo da uđe u sjemenište, pa sve do dana misnog ređenja. Crkva nije uvijek formirala svoje svećenike na točno isti način, a čini se da je 1556. engleski kardinal Reginald Pole prvi upotrijebio riječ “sjemenište” u današnjem smislu za instituciju posvećenu isključivo formaciji svećenika.

Najbliže FSSPX sjemenište hrvatskoj je sjemenište Presvetog Srca Isusova u Zaitzkofenu u njemačkoj. Formacija koju tamo dobivaju sjemeništarci tradicionalna je u svakom pogledu: nauk, liturgija, duhovne vježbe, dnevni red itd. Jezgra studija je filozofija i teologija svetog Tome Akvinskog, a prije ređenja potrebno je odgovarajuće znanje latinskog jezika. Tipičan dan u životu sjemeništaraca sastoji se od tri sata molitve, tri sata pouke, četiri sata učenja i sat i pol rekreacije.

Od sjemeništaraca se očekuje da postignu svetost koja se zahtijeva od svećenika sredstvima koja su dostupna u sjemeništu. To uključuje dnevnu tridentsku misu, meditaciju, krunicu i brevijar, kao i klanjanje, ignacijanske duhovne vježbe te tjednu ispovijed i duhovno vodstvo.