Glavni problemi
Modernizam
Modernizam je bio dominantan filozofski pokret 20. stoljeća, koji traje do danas. Temelji se na uvjerenju da je čovjek konačno mjerilo cjelokupne stvarnosti. Modernizam zagovara jedan posve novi svjetonazor koji je u potpunoj suprotnosti s katoličkom vjerom..
Subjektivizam i objektivna stvarnost
Prema modernistima, istina ovisi o subjektivnim osjećajima i uvjerenjima svakog pojedinca, a ne o objektivnom, univerzalnom prirodnom poretku koji dolazi od Boga. Istina se tako mijenja od osobe do osobe, od doba do doba, od mjesta do mjesta, a modernizam inzistira na tome da samo ljudski razum može odrediti što je ispravno i pogrešno, dobro i loše, istinito i lažno. Najvažnija stvar je činjenica da svi ljudi imaju prirodno pravo činiti što žele s ovom subjektivnom prosudbom, sve dok svojim postupcima ne štete pravima drugog pojedinca. Modernizam se stoga prvenstveno bavi zaštitom i promicanjem napretka ljudskog stanja kroz prirodnu pravdu, tehnološki napredak, vjersku toleranciju, svjetski mir i materijalni prosperitet. Čovjek je mjera i cilj svih stvari i nijedna objektivna stvarnost nije važnija od njegovog prirodnog blagostanja na ovome svijetu.
Vjerska sloboda
I modernisti i katolici priznaju da svi ljudi imaju prirodno dostojanstvo, koje nastaje prije svega slobodom razuma i volje. Također se slažu da nitko ne bi smio kršiti ovu temeljnu ljudsku slobodu, čak ni nametati ono što je istinito ili dobro. Međutim, katolici i modernisti se ne slažu oko ispravnog korištenja ove slobode.
Ljudska savjest – vrhovni arbitar
Modernizam tvrdi da je ljudska savjest vrhovni arbitar dobra i zla za svakog pojedinca, te stoga svatko može postupati kako želi, osim u slučajevima kada bi djelo moglo ugroziti prava nekog drugog.
Katolička vjera inzistira na tome da je slobodna volja veliki Božji dar koji se može koristiti ispravno ili neispravno. Izabrati sve što je objektivno dobro i što je u skladu s Božjom voljom, pravo je i pravilno vršenje te slobode; to čovjeka čini istinski slobodnim. S druge strane, izbor onoga što je objektivno loše i protivno Božjoj volji je zlouporaba te slobode. Nitko nema pravo zlorabiti Božje darove, pa makar se time i ne činilo da nekome drugome izravno nanosi štetu, jer se takva zlouporaba uvijek protivi i vrijeđa Boga, koji je najveća dobrota.
Ekumenizam
…
Kolegijalnost
…
Liturgija
…