Povijest Svećeničkog bratstva sv. Pija X., poput povijesti Katoličke Crkve, prekrasno je otajstvo. Oboje nastavlja cvasti unatoč mnogim zaprekama i nesigurnostima. Od svojih skromnih početaka Bratstvo je eksponencijalno raslo i danas naviješta tradicionalnu katoličku vjeru i njezina savršena i drevna učenja diljem svijeta.

Utemeljitelj

Nadbiskup Marcel Lefebvre osnovao je 1. studenoga 1970. godine Svećeničko bratstvo svetog Pija X. na zahtjev nekoliko mladića koji su željeli tradicionalnu svećeničku formaciju. Jedanaest bogoslova započelo je studij pod nadbiskupovim vodstvom u novoj bogosloviji u Ecôneu u Švicarskoj. Mjesni biskup Fribourga bio je uvjeren da će nova bogoslovija donijeti veliku korist Katoličkoj Crkvi, pa je ubrzo dao i službeno odobrenje. Nadbiskup Lefebvre tada je imao 65 godina. Prije toga služio je Katoličkoj Crkvi kao apostolski delegat za frankofonsku Afriku, nadbiskup Dakra i generalni poglavar Družbe Duha Svetoga (spiritanaca).

Svrhu novog svećeničkog bratstva slabo su razumjeli čak i uglednici u Rimu. Mnogi su smatrali da se stari nadbiskup okrenuo protiv pape jer je u svojoj bogosloviji dopustio samo stari latinski obred svete Mise. Nadbiskup Lefebvre, s druge strane, inzistirao je na tome da poštuje Svetog Oca i da samo bez prekida nastavlja katoličku tradiciju. Volio je tridentski obred svete Mise jer je iz vlastitog iskustva znao koliko je koristan, čak presudan, u formaciji svetih svećenika. U konačnici, tridentska Misa nikada nije bila ukinuta. Nadbiskup je inzistirao na tome da će nastaviti bez kompromisa poučavati ono što mu je kao bogoslovu predano i što je Crkva uvijek naučavala kroz stoljeća.

Opozicija

Ostali suvremeni trendovi kojima se nadbiskup protivio su ekumenizam, koji sve vjere tretira kao ravnopravne, te kolegijalnost, koja uči da Crkva treba djelovati u skladu s demokratskim procesima i biskupskim konferencijama, koje ograničavaju moć Pape kao jedinog poglavara sveopće Crkve te samostalnost svakog pojedinog biskupa u vlastitoj biskupiji. Čvrsto stajalište nadbiskupa Lefebvrea o ovim pitanjima nije se svidjelo nekima u Rimu koji su željeli modernizaciju i liberalizaciju Crkve.

Stoga su dva apostolska vizitatora službeno posjetila bogosloviju u Ecôneu 1974. godine. Bili su impresionirani visokim akademskim standardima i dubokom pobožnošću bogoslova. Jedina im je zamjerka bila što nigdje nisu vidjeli novi obred mise. Ipak, Papi su podnijeli pozitivno izvješće.

Ukinuće

Unatoč toj povoljnoj ocjeni, nadbiskup Lefebvre ubrzo je pozvan u Rim gdje su ga ispitivala tri kardinala. Nekoliko tjedana kasnije, 6. svibnja 1975., novi biskup Fribourga iznenada povlači odobrenje za djelovanje Bratstva. Šokirani nadbiskup Lefebvre podnio je službenu žalbu tražeći razloge ove drastične akcije. Nisu mu odgovorili ni Fribourg ni Rim. Osim toga, 1976. nadbiskup je suspendiran ab ordinum collatione, od ređenja đakona i svećenika, a kasnije a divinis – od svih svećeničkih dužnosti, uključujući služenje sv. Mise.

Zbunjen ovim iznenadnim prekidom i neobjašnjivom šutnjom vlasti u Rimu, nadbiskup je odlučio nastaviti obavljati svoje dužnosti rektora bogoslovije u Ecôneu. U konačnici, kanonsko pravo propisuje da takav prekid ili suspenzija ne stupaju na snagu dok se službena žalba ne riješi, ili barem ne dobije odgovor. Tog je ljeta, kao i obično, podijelio sakrament svećeničkog reda. U znak dobre volje poveo je svoje bogoslove na hodočašće u Rim.

Biskupska posvećenja

Svećeničko bratstvo sv. Pija X. brzo je raslo. Otvorene su nove bogoslovije u Njemačkoj, Americi, Argentini i Australiji. Svećenicima Bratstva pridružila su se braća, sestre i trećoredci laici. Do 1987. Svećeničko bratstvo sv. Pija X. proširilo je svoj apostolat na sve kontinente svijeta. Sve je više katolika tražilo katoličku tradiciju i dolazilo u velikom broju.

Nakon opetovanih, ali na kraju neuspješnih pregovora s Rimom, nadbiskup Lefebvre odlučio je 1988. posvetiti četiri nova biskupa koji će služiti FSSPX-u i njegovim vjernicima za nastavak apostolata i podjelu sakramenata u skladu s crkvenom tradicijom. Papa Ivan Pavao II. nakon posvećenja proglasio je da su nadbiskup Lefebvre i četiri nova biskupa automatski ekskomunicirani. To je nadbiskupa jako ražalostilo, ali je bio čvrsto uvjeren da ne može drugačije jer je dužan brinuti se za očuvanje FSSPX-a i njegova međunarodnog apostolata. Nadbiskup Lefebvre umro je samo tri godine kasnije, 25. ožujka 1991. godine.