Na blagdan Presvetoga Trojstva vrijedi prisjetiti se takozvanog Atanazijevog vjerovanja (latinski Symbolum Athanasianum), koje se također, prema latinskom početku (Quicumque vult salvus esse), naziva Quicumque. Ono je jedno od tri velika kršćanska vjerovanja zapadne Crkve, gdje stoljećima uživa sličan ugled kao apostolsko i nicejsko-carigradsko vjerovanje. Svoje mjesto ima u rimskoj liturgiji časova, u Prvom času.
Tkogod se želi spasiti, * treba ponajprije čuvati katoličku vjeru.
Ako je tko ne čuva cjelovitom i neokrnjenom, * nesumnjivo će vječno propasti.
A katolička je vjera ovo: * da častimo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu.
Ne miješajući osobe * i ne dijeleći bîti.
Jer je drugo osoba Očeva, drugo Sinova, * drugo Duha Svetoga;
Ali je u Oca i Sina i Duha Svetoga jedno božanstvo, * jednaka slava, istovječno veličanstvo.
Kakav Otac, takav Sin, * takav Duh Sveti.
Nestvoren Otac, nestvoren Sin, * nestvoren Duh Sveti.
Neizmjeran Otac, neizmjeran Sin, * neizmjeran Duh Sveti.
Vječan Otac, vječan Sin, * vječan Duh Sveti.
Pa ipak nisu tri vječna, * nego jedan vječan.
Kao što nisu ni tri nestvorena ni tri neizmjerna, * nego jedan nestvoren i jedan neizmjeran.
Isto je tako svemoguć Otac, svemoguć Sin, * svemoguć Duh Sveti.
Pa ipak nisu tri svemoguća, * nego jedan svemogući.
Tako je Bog Otac, Bog Sin, *Bog Duh Sveti.
Pa ipak nisu tri Boga, * nego jedan Bog.
Tako je Gospodin Otac, Gospodin Sin, * Gospodin Duh Sveti.
Pa ipak nisu tri Gospodina, * nego jedan Gospodin.
Jer kao što nas primorava kršćanska istina da svaku osobu priznamo Bogom i Gospodinom, * tako nam katolička vjera zabranjuje reći da su tri Boga ili Gospodina.
Otac nije ni od koga postao, * nije stvoren ni rođen.
Sin je od Oca samoga: * nije postao ni stvoren, nego rođen.
Duh je Sveti od Oca i Sina: * nije postao ni stvoren ni rođen, nego proizlazi.
Jedan je dakle Otac a ne tri Oca, jedan je Sin a ne tri Sina, * jedan je Duh Sveti a ne tri Duha Sveta.
I u ovom Trojstvu nije ništa prije ni poslije, ništa veće ni manje, * nego su sve tri osobe istovječne među sobom i jednake.
Tako da u svemu, kako je već rečeno, * treba častiti i jedinstvo u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu.
Tko se, dakle, želi spasiti, * neka tako misli o Trojstvu.
No potrebno je za vječno spasenje * da čvrsto vjeruje i u utjelovljenje Gospodina našega Isusa Krista.
Prava je dakle vjera da vjerujemo i priznajemo ovo: * Gospodin naš Isus Krist jest Sin Božji, Bog i čovjek.
Bog je rođen iz Očeve biti prije vremenâ, * a čovjek je rođen od biti majčine u vremenu.
Savršen Bog, savršen čovjek, * u kome je razumska duša i ljudsko tijelo.
Jednak je Ocu Božanstvom, * manji od Oca čovječanstvom.
Premda je on Bog i čovjek, * nisu ipak dva Krista, već jedan.
A nije jedan, zato što bi se božanstvo pretvorilo u tijelo, * nego zato što je Bog uzeo čovještvo.
Samo je jedan, ne miješanjem bîti, * nego jedinstvom osobe.
Jer kao što su razumna duša i tijelo jedan čovjek, * tako su Bog i čovjek jedan Krist.
On je trpio za naše spasenje, sašao nad pakao, * treći dan uskrsnuo od mrtvih.
Uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega, * odonud će doći suditi žive i mrtve.
O njegovu dolasku će svi ljudi uskrsnuti s tjelesima svojim * i položit će račun za svoja djela.
I koji su činili dobro, poći će u život vječni, * a koji zlo, u oganj vječni.
Ovo je katolička vjera: * tkogod u nju ne bude postojano i čvrsto vjerovao, neće se moći spasiti.
Izvor: fsspx.at/de
