Pariz 2024.: Đavolska pompa i prizivanje zloduhā

Kad sam prošli tjedan primio prve slike otvaranja Olimpijskih igara 2024. u Parizu, pale su mi na pamet riječi velikog antičkog crkvenog pisca iz Kartage, Tertulijana (150.-220.), u njegovom djelu, vjerojatno napisanom krajem 2. stoljeća, „De spectaculis“ (O predstavama): „Sine pompa diaboli, sine invitatione daemonum non sunt… Omnium daemonum templum est, tot illic immundi spiritus considunt, quot homines capit!“ – „Te se igre ne odvijaju bez đavolje pompe i zazivanja zloduha… (Amfiteatar) je hram svih zloduha, u njemu ima nečistih duhova koliko i ljudi!“ Čini se da se ove riječi opet uklapaju u naše neopogansko društvo. Ljudi gotovo potpuno gube slobodnu volju te se bez imalo zdravog razuma povode za tim stvarima. Prepuštaju se strašnom idolopoklonstvu, kao u najgora vremena u ljudskoj povijesti.

Đavao i demoni često se majmuniraju iz svetaca, u svrhu svojih ciljeva. U svečanosti otvaranja Posljednja večera, jedan od najsvetijih trenutaka u kršćanstvu, ustanova svećeništva i euharistije, predstavljena je kao sotonistička zabava. Ne može gore. Ovdje možemo prepoznati izvjesnu dijaboličnu logiku. Ovaj sotonski svijet protiv ničega se toliko ne bori koliko protiv Katoličke Crkve, katoličkoga svećeništva i svete misne žrtve. Crkva, katoličko svećeništvo i misna žrtva izgone đavla i zlo i pretvaraju brutalno bezbožno pogansko društvo u kršćansko društvo pravde, ljubavi i mira, vjerno Kristu Kralju. Ovdje je srž krize našeg vremena. A nažalost, papa i biskupi godinama provode potpuno pogrešan program, ne djeluju kao nasljednici Petra i apostola, nego kao nasljednici drugih, koji idu drugim, nekatoličkim putovima. Gdje je jasan prosvjed svih biskupa, a ne samo hrabrost nekolicine u ispovijedanju vjere? Zašto kardinali šute? Zaboravlja li se kardinalna krepost jakosti, koja uključuje ustrajnost, kao i dobru i pravednu borbu? Gdje su branitelji Katoličke Crkve? Ova akcija u Parizu nije bio nesporazum ili slučajnost nekoliko nerazboritih ljudi, ona je bila posve svjesno planirana i željena.

Kršćani bi se ovih dana trebali posebno često sjećati svog krsnog obećanja: „Abrenuntias satanae? Et omnibus operabus eius? Et omnibus pompis eius?…  Odričeš li se sotone? I svih njegovih djela? I svih njegovih raskoši?“ (usp. Rituale Romanum) Trostruko jasno odreknuće: „Abrenuntio – odričem se“ prije krštenja. To je od iznimne važnosti za naš kršćanski život. Isus Krist, Božji Sin, otkupio nas je, posebno od vladavine sotone. Krštenici, djeca Božja, moraju voditi život visokog dostojanstva, život vjere.

Svaki kršćanin, a nadasve svaki svećenik mora osuditi ovo teško bogohulstvo, to idolopoklonstvo i razborito izabrati prikladna sredstva za pomoć ljudima dobre volje. Moramo se distancirati od ovako predstavljenih Olimpijskih igara. Žalosno je koliko zlorabe sport određeni europski i svjetski vlastodršci, koji su izravni sljedbenici sotone.

Mi kršćani moramo ovih dana činiti mnoga djela zadovoljštine! Učinimo to posebno sljedećeg prvog petka i prve subote koji su posvećeni Srcu Isusovu i Marijinu, osobito kod svete Mise i euharistijskog klanjanja. Ljubimo Isusa ne samo riječima, nego i djelima!

Neka naša bogoslužna mjesta budu ispunjena istinskim klanjateljima koji izvršavaju djela zadovoljštine! Ovo je jako potrebno! Budimo spremni podnijeti istinske velikodušne žrtve.

Budimo velikodušni i pohađajmo što češće svetu Misu, pa i radnim danom. Molimo također kao zadovoljštinu krunicu, obraćajmo se presvetoj, uvijek čistoj, Djevici i Majci Božjoj Mariji!

S mojim svećeničkim blagoslovom

p. Johannes Regele

Poglavar Distrikta Svećeničkog bratstva sv. Pija X. za Austriju, Češku, Slovačku, Mađarsku, Sloveniju i Hrvatsku

Jaidhof, 28. srpnja 2024. godine