U svojoj propovijedi don Davide Pagliarani ističe uzornu odanost biskupa Tissiera Svećeničkom bratstvu sv. Pija X. i Svetoj Crkvi.
Jednostavan, postojan i gorljiv čovjek, služio je s neumornom predanošću unatoč teškoćama. Cijeli njegov život bio je usmjeren na obranu tradicionalne Mise i vladavine Krista Kralja. Bratstvo, iako potreseno, nalazi utjehu u primjeru koji nam on ostavlja i nastavlja se povjeravati Providnosti za budućnost.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Preuzvišeni biskupi, draga subraćo, drage časne sestre, dragi vjernici,
prije svega, želio bih izraziti našu iskrenu sućut obitelji biskupa Tissiera, članovima koji su ovdje prisutni. Kao duhovna obitelj biskupa Tissiera dijelimo njihovu žalost.
Da, Bratstvo je danas doista u žalosti. To je značajan gubitak: to je gubitak biskupa. Gubitak je to, da tako kažemo, stranice naše povijesti. Vrlo lijepe stranice naše povijesti.
Ali ovaj gubitak i žalost u kojoj se danas nalazimo nadoknađeni su utjehom primjera koji nam on ostavlja. Naš Gospodin, koji uvijek drži svoju riječ, došao je po njega „poput kradljivca“: nismo bili spremni na tako iznenadnu smrt. Ali u svojoj tankoćutnosti, naš je Gospodin htio doći po njega baš kad je išao služiti Misu. U tom trenutku monsinjor je izgubio svijest. Njegov posljednji čin bio je odlazak na Misu te je nakon nekoliko dana preminuo.
To nije slučajnost: Misa je bila njegov raison d’être (smisao postojanja). Tražio je nadbiskupa Lefebvrea jer je tražio vjernost Misi. Postao joj je privržen iste godine kada je proglašena nova misa i ostao joj je uvijek vjeran [nap. prev.: tradicionalnoj sv. Misi]. I sad ga je dobri Bog smatrao zrelim: zrelim za ovu novu liturgiju, vječnu [nebesku] liturgiju, u kojoj svećenici, biskupi neprestano pjevaju: „Evo žrtvovanog Jaganjca – toga Jaganjca, čiju sam žrtvu ja prikazivao kroz cijeli svoj svećenički život – evo Jaganjca dostojnog da primi slavu i čast u vječnosti.“
1. Sveti Pavao opisuje biskupa Tissiera
Portret biskupa Tissiera nije teško skicirati u nekoliko riječi jer ga je već napravio sv. Pavao prije 2000 godina. Citiram sv. Pavla. Što sv. Pavao traži od biskupa? I vidjet ćete kako to savršeno odgovara našem dragom biskupu Tissieru. Same okolnosti njegova biskupovanja, njegova svećeništva opisao je sv. Pavao prije 2000 godina.
„Zaklinjem te pred Bogom i Isusom Kristom koji će suditi žive i mrtve, njegovim dolaskom i njegovim kraljevstvom, propovijedaj riječ, revnuj u zgodno i nezgodno vrijeme, karaj, moli, opominji sa svom strpljivošću i naukom!“ Pa to je ono što je biskup Tissier znao činiti. Bio je otvoren, iskren, jednostavan, bez dvoličnosti… čvrst, postojan, slobodan propovijedati istinu, govoriti istinu, slobodan služiti Gospodinu našem Isusu Kristu.
„Jer“, govori nam sv. Pavao, „će doći vrijeme kad neće primati zdrave nauke, nego će oko sebe skupiti naučitelje po svojim požudama koji će im ugađati ušima. Odvraćat će uši od istine, a obraćat će ih k bajkama.“ Vrlo precizan opis situacije u kojoj se Crkva nalazi, gdje su se ljudi okrenuli bajkama, gdje su se ljudi Crkve okrenuli bajkama: ekumenizam je bajka, sekularizam je bajka. Sinoda je nova bajka, koja će proizvesti druge… Kakva je milost bila to razumjeti 1969.! Kakva je milost tražiti nadbiskupa Lefebvrea, otkriti ga i biti mu vjeran. Kakva je milost ne vjerovati u bajke!
„Ali ti bdij, budi u svemu strpljiv, izvršuj djelo evanđelista, ispunjavaj svoju službu. Budi trijezan!“ Budi velikodušan u svom poslu: uvijek propovijedaj Krista, istinu. „Djelo evanđelista“: propovijedati Gospodina onakvog kakav jest, ne mijenjajući ništa, čak i ako se to nekome ne sviđa. „Ispunjavaj svoju službu“, svoju dužnost, do kraja. I „budi trijezan“, vrlo je zanimljivo: biskup Tissier nam ostavlja primjer vrlo siromašnog, trijeznog života. I svakako, ta jednostavnost, to siromaštvo, ta dječja duša sačuvana do kraja, bila je tajna, ključ njegove vjernosti.
A iznad svega bih želio s vama ukratko razmotriti tu vjernost biskupa Tissiera, jer njegova vjernost savršeno sažima njegov život. Vjeran nadbiskupu Lefebvreu, vjeran Bratstvu i vjeran Crkvi.
2. Vjernost biskupa Tissiera
Biskup Tissier je imao vrlo jasan stav da biti vjeran Bratstvu znači biti vjeran Crkvi. On je vrlo jasno osudio ovu krivu dilemu da bi se moralo birati između vjernosti Crkvi i vjernosti Bratstvu. Ne! Biti vjeran Bratstvu znači biti vjeran sredstvima koja nam je Providnost dala da ostanemo vjerni Crkvi. Mi ne biramo. I biskup Tissier je to vrlo, vrlo jasno rekao.
Vjeran tijekom vremena: to je ono što je lijepo! Bio je jedan od prvih bogoslova koji su potražili nadbiskupa Lefebvrea, 1969. godine, čak i prije osnivanja Bratstva, ne znajući što će se dogoditi. Vođeni isključivo vjerom i željom da služe Gospodinu. 1969. godine! Mi, gledajući unatrag, znamo što se dogodilo. Godine 1969. bila je samo mala šačica bogoslova, od kojih je polovica otišla prije nego što je Bratstvo uopće osnovano. Kakva vjera, kakva vjernost do danas, do 2024. godine! Vjernost tijekom vremena, ustrajnost… Ustrajnost je vjernost tijekom vremena, ta nepokolebljiva vjernost.
I vjernost u kušnjama: sve kušnje koje opisuje u životopisu nadbiskupa Lefebvrea, sve te kušnje utemeljitelja Bratstva opisane su okom, pažnjom i srcem neposrednog svjedoka i pažljivog učenika i vjernika koji od početka shvaća kako Božje djelo mora uvijek biti plodonosno po križu. Da, taj križ od kojega Bog nije poštedio Bratstvo već od samoga početka; i taj križ koji ćemo uvijek susretati, a koji je znak da je Bratstvo Božje djelo.
I u toj vjernosti i po toj istoj vjernosti on, biskup Tissier, ima zaslugu što je prvi skupio, proučio, poredao sve događaje iz života nadbiskupa Lefebvrea i sva njegova učenja. Kao vjeran učenik nije želio da se izgubi bilo što, što nam je nadbiskup Lefebvre ostavio.
Uvijek je imao tu brigu: da se ta misao vjerno prenese na mlađe naraštaje, na sve nas, na buduće naraštaje. To je presudna briga za djelo koje ima za cilj biti djelo očuvanja i prijenosa. Takvo je djelo Bratstva sv. Pija X. I možemo reći da si više od svih drugih članova Bratstva biskup Tissier može prisvojiti riječi sv. Pavla, koje si je sam nadbiskup Lefebvre htio prisvojiti: „Predao sam ono što sam primio.“ Tradidi quod et accepi. Vjerno sam prenio ono što mi je dano, ne dirajući ništa, onako kako sam primio, s tankoćutnošću učenika, poniznošću učenika: što je ponizniji, to je vjerniji u prenošenju blaga koje smo primili, baš takvoga kakvo ono jest, bez promjene.
I u tom blagu koje je biskup Tissier znao vjerno prenijeti, kao svaka genijalna osoba, kao pravi biograf nadbiskupa Lefebvrea, sigurno je znao sintetizirati tu misao i taj materijal oko središnjeg pojma koji se sustavno ponavljao u njegovim propovijedima, u njegovim govorima: to je pojam o Kristu Kralju. To je za biskupa Tissiera puno više od biskupskog gesla. Možemo reći da je to bila zvijezda cijeloga njegova biskupstva: prava našega Gospodina nad dušama, nad savjestima, nad pojedincima, Crkvom, obitelji i društvom. Koliko se puta biskup Tissier vraćao na to! To je zapravo bio središnji pojam oko kojega je on sve preuredio i preustrojio.
A ta vjernost nije bila samo teoretska vjernost načelima. Ta se vjernost ogledala u ispunjavanju staleških dužnosti do kraja. I možda sam prvi svjedok koji to može reći: biskup Tissier je želio služiti Bratstvu do kraja, iznad svojih moći. Bilo je to nevjerojatno, unatoč godinama.
Odakle ta snaga dolazi? Koji je izvor te snage? Dolazi iz ljubavi prema našem Gospodinu i ljubavi prema Bratstvu. I mogu vas uvjeriti da svaki put kad smo pokušali – kad sam pokušao, ispričajte me što govorim u prvom licu – potaknuti biskupa da možda malo manje putuje, da mu olakšamo teret službe… bilo je beskorisno, bilo je nemoguće. Nisam uspio. Nisam uspio… Ali sada je to najljepša uspomena koju ću čuvati na biskupa Tissiera. I primjer je svim članovima Bratstva: nađite snagu u našem Gospodinu! Pronađite snagu koja nadilazi fizičku snagu koja nam je preostala. Do kraja, do zadnjih minuta našega života. Kakav sjajan primjer!
3. Budućnost Bratstva
Naravno, svi se sada pitamo: što će se dogoditi? Izgubili smo biskupa. Kako Bratstvo doživljava ovaj trenutak? I iznad svega, kako će doživjeti budućnost? Bliža budućnost, sa svime što to donosi?
Ovaj trenutak Bratstvo proživljava u miru, u molitvi, u zahvalnosti Providnosti što nam je podarila takvog biskupa. A Bratstvo ne žuri. Ono jednostavno slijedi znakove Providnosti.
Ta ista Providnost koja nam je uvijek ukazivala svoju pomoć u najkritičnijim, najtežim trenucima. Tu Providnost kojoj se 1969. godine predao ovaj mladić od 24 godine i koja ga je vodila do danas. Ta Providnost koja je vodila Bratstvo usred najgore oluje u povijesti Crkve… Ta nas Providnost danas neće napustiti. Ta nas Providnost sutra neće napustiti. Već nam je pokazala više nego dovoljno svoje pomoći, svoje potpore. I tako je naša žalost danas pomiješana s obnovljenim povjerenjem.
Dakle, što to mijenja? Samo jedno se sada mijenja, samo jedno: to je sigurnost i priznanje da imamo jednog biskupa manje na zemlji, ali da u vječnosti imamo nekoga tko bdije nad Bratstvom. Imamo novog zaštitnika koji nas u vječnosti nastavlja promatrati, nastavlja nam svojom molitvom pomagati, nastavlja nam kroz uspomenu koju je ostavio, naravno i svojim primjerom, upućivati u kojem smjeru treba ići. To je ono što se za nas mijenja.
Također koristim ovu priliku da zahvalim za sve molitve, sve poruke koje su upućene Bratstvu ovih posljednjih dana, koje svjedoče kako o velikom poštovanju koje su svi imali prema biskupu Tissieru, tako i o njihovoj privrženosti Bratstvu. Zahvaljujem vam za sve ove molitve, i naravno, pozivam vas da nastavite moliti: i za pokoj duše biskupa Tissiera i za Bratstvo u ovom trenutku.
Sve to povjeravamo Presvetoj Djevici. Biskup Tissier imao je veliku pobožnost prema Njoj. Pobožnost Bratstva bila je i njemu vlastita te će prije svega pod Njezinom zaštitom budućnost, sigurni smo, biti u kontinuitetu s prošlošću i poviješću Bratstva kako se odvijala do danas, kao što ju je biskup Tissier osobito znao utjeloviti i prikazati.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Izvor: https://fsspx.news/
