Više duhovnog života, tišine i brige za tijelo i dušu
Velečasna subraćo, draga časna braćo i časne sestre, dragi vjernici, prijatelji i dobročinitelji!
Veliki sveti Benedikt iz Nursije u svom poznatom Pravilu daje nam divnu razliku između gorke, loše revnosti i dobre revnosti. Prva nas odvaja od Boga i vodi u pakao, druga vodi Bogu i vječnom životu. (usp. Pravilo sv. Benedikta, 72) Dobru revnost treba provesti u praksu s gorućom ljubavlju; trebamo pretjecati jedne druge međusobnim poštovanjem, podnositi fizičke i karakterne slabosti svojih bližnjih s neiscrpnim strpljenjem i posvetiti više pozornosti za dobrobit drugih. Ništa ne smije biti bitnije od Krista, jer nas On zajedno vodi u vječni život.
Trebalo bi nam biti na srcu da uvijek održavamo dobru revnost u svojim životima – to je, naravno, Božja milost, ali s naše strane ne bi trebalo stvarati prepreke za to. To ćemo postići duhovnim bojem, istinskim kršćanskim životom, ali prije svega uravnoteženošću u najširem smislu. Nažalost, u našem društvu, u Crkvi, svugdje, opetovano se primjećuje loša, gorka ravnost. Mnogi su ljudi uhvaćeni u kotaču gorke svakodnevice, štoviše, mnogi su čak i u dubokoj životnoj krizi, često stoje pred ruševinama vlastitih života, izvana slijedeći mnoga pravila, ali iznutra su prazni.
Sami su si to prouzročili: nedostatak duhovnog života, nekontrolirani užurban život, stare i nove ovisnosti, a također i grešnost u klasičnim područjima, koja čini život beskrajno teškim. Revoluciji se nikada ne suprotstavljamo s kontrarevolucijom, čak ni ovdje, već s obnovom reda prema Božjoj volji i spokojem unutar reda: to je pravi mir za kojim svi toliko čeznemo – i radost koja je već predokus nebeske slave! Stoga težimo prije svega dobrom, istinitom i lijepom u životu; hranimo svoje tijelo i dušu, svoja osjetila i duh, dobrom hranom prema provjerenim pravilima koja nam Bog daje kroz svoje zapovijedi, kroz Crkvu i kroz blago Predaje, kao i kroz nove, dobre spoznaje koji su s njima u skladu.
Tišina i duhovni život
Odvojite vrijeme za svoj duhovni život. To bi uvijek trebala biti vaša primarna briga: sveta misa, čak i radnim danima ako je moguće, kao središte našeg vjerskog života, a zatim, prije svega, naš osobni molitveni život. Gajimo nutarnju molitvu. Mnogima to nije lako jer općenito nije lako biti sabran ovih dana, budući da su ometanja toliko česta. Ali to je toliko potrebno! Pronađimo ponovno vrijeme za tišinu u svom životu.
Sveti opat Bernard dao je svom učeniku papi Eugenu III. ovaj jasan savjet: „Jer što bi ti koristilo ako – prema riječi Gospodnjoj (Mt 16,26) – sve dobiješ, a sebe izgubiš? Ako dakle svi ljudi imaju pravo na tebe, onda budi i ti čovjek koji ima pravo na sebe. Zašto jedino ti ne bih mogao imati pravo na sebe? Dokle ćeš biti duh koji izlazi i nikad se ne vraća (Ps 78, 39)? Dokle ćeš davati svoju pozornost svima ostalima, osim sebi samome? Doista, tko se loše odnosi prema sebi, može li biti dobar prema drugima?
Zato zapamti: Priušti si vrijeme za sebe. Ne kažem: cini to uvijek; ne kažem: čini to često, nego kažem: čini to s vremena na vrijeme. Budi tu za sebe kao što si za sve ostale ili barem budi tu nakon svih ostalih.“ (usp. sv. Bernard, De Consideratione) Ovdje je glavna poanta prioritet promišljanja nad aktivnošću. „Ako cijeli svoj život i iskustvo u potpunosti posvetiš aktivnosti i ne ostaviš mjesta za razmatranje, trebam li te hvaliti? … Ne hvalim te u tome. Vjerujem da te nitko neće hvaliti tko zna Salomonove riječi: ‚Tko obuzdava svoju aktivnost, stječe mudrost.‘ (Sir 28, 25) A zasigurno sama aktivnost nije korisna ako joj ne prethodi razmatranje.
Mnogi suvremenici mogli bi puno više raditi, s puno više plodova, s puno većom učinkovitošću, kad bi bili kontemplativniji, kad bi se unutarnjem životu, a time i samom Bogu, dao prioritet. Mnoge poteškoće bi se odmah riješile. Mnogi sveci, poput velikog svetog Franje Saleškog, pravog duhovnog voditelja najviše mudrosti, savjetuju nam da više molimo dok povećavamo svoju aktivnost.
Želio bih iskoristiti ovu priliku da pozovem sve vas, svećenike i laike, na brojne duhovne obnove i dane razmišljanja koji se nude. Neprestano tu i tamo potičem svoju subraću da upriliče duhovne obnove i večeri kako bi ljudi mogli pronaći mir u oazi duhovnosti, u crkvi, pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Euharistijsko klanjanje ponajprije je divna prilika za ovu redovitu obnovu duha, o kojoj sv. Pio X. primjerice piše u svojoj pobudnici svećenstvu, „Haerent animo“ od 4. kolovoza 1908.: „Jednako je blagonosna mjesečna duhovna obnova u kojoj se pojedinačno ili zajednički posvetimo molitvi u tišinu na nekoliko sati.“
Tjelesna ravnoteža
Ljudska bića sastoje se od tijela i duše. Koliko ljudi zanemaruje svoja tijela, vrlo često na grešan način. Naravno, u naše vrijeme vidimo i suprotno, drugu krajnost.
Više se krećite, redovito se bavite sportom – to je ono što ovdje nudim kao svećenički savjet. Sport, tjelesni trening, prvo nas vodi do discipline samih sebe, tako da kroz trening postajemo fizički savršeniji, ali u konačnici i pronalazimo više slobode. Zajedničko bavljenje sportom također nas uči da se brinemo za opće dobro, da se disciplinirano odnosimo jedni prema drugima, da budemo obzirni i da se ispravno nosimo s uspjehom i neuspjehom. Sport prakticiran u odgovarajućoj mjeri održava zdravlje, vodi do veće snage i izdržljivosti, ali je također od izravne koristi za naše intelektualne napore i naš duhovni boj. Sport je prava škola kreposti i posebno je važan za mlade. Roditelji bi trebali slati svoje mlade puno u prirodu i na sportske terene radi gibanja. Ali ni stariji ljudi ne bi se smjeli zapuštati. Nažalost, općenito se vidi mnogo ljudi u drugoj polovici života, u svim društvenim slojevima, koji su se često ozbiljno fizički zapustili. Prekomjerno jedenje i pijenje, loša osobna higijena i zapuštena, nemarna pojavnost (ovdje podsjećamo na eleganciju u odijevanju za dolazak u crkvu!) uvelike doprinose toj zapuštenosti.
Često izlazite u prirodu, posebno sada ljeti, i divite se Božjem djelu. Živimo u jednoj od pejzažno najlijepših zemalja na svijetu. Popnite se na planinu, u šumu, preko livada i polja i promatrajte sa zahvalnošću veličanstvenu floru i faunu, sjaj cvijeća ili divnu raznolikost kukaca i ptica, čak i na našim geografskim širinama. Kada ste zadnji put ležali na livadi ili sjedili na klupi uz cestu, čitajući dobru knjigu, pogledavajući u nebo, promatrajući prirodu, osluškujući pjev ptica? To je vježbanje u istinskoj sabranosti, u istinskoj tišini! Koliko često vodite svoju djecu, mališane, u prirodu kako biste im sa zahvalnošću objasnili djelo stvaranja svemogućeg Boga?
Kultura – prava hrana za tijelo i dušu
Naša osjetila trebaju dobru hranu jer danas ima dovoljno loše hrane. Naše su oči stvorene da vide ljepotu, naše uši da čuju ljepotu, naš je osjećaj okusa stvoren od Boga da uživa u delicijama. To se odnosi na sva naša osjetila. Pred kraj svoga života sv. Robert Bellarmin napisao je divnu knjigu o vječnom blaženstvu svetaca na nebu. U njoj detaljno opisuje kako će osjetila uskrslog tijela savršeno uživati. Nama, čak i u našim propadljivim tijelima ovdje na zemlji, je omogućen mali predokus toga. Tome značajno doprinose prekrasne slike i umjetnička djela naslikana i stvorena na slavu Božju, dobra glazba koju redovito slušamo i dobra literatura. Sve nam je to potrebno za razvoj i za istinski ljudski život. Crkva je oduvijek sve to izvanredno promicala i osuđivala sve loše pokrete kroz povijest Crkve. Nastojte postati sve više ljudi klasične kršćanske visoke kulture u svim tim područjima.
Odvojimo vrijeme za dobro, istinito i lijepo
Iskoristimo vrijeme koje nam Bog daje da ispunimo svoje dužnosti, da se usavršimo u svakom pogledu. Svi se ozbiljno preispitajmo da vidimo koja područja u vlastitom životu zanemarujemo, gdje su se možda čak uvukli i grijesi protiv zdrave ljubavi prema sebi. Odvojimo vrijeme za sebe, upravo kako bismo uklonili prepreke koje sprječavaju naš rast u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, koje nas sprječavaju u istinskom predanju, jer smo onesposobljeni i spriječeni neiskrenim načinom života koji više ne odgovara Božjoj volji, kolotečinom suvremenog života, novim medijima koji kradu beskrajne količine vremena i često nas zatvaraju u digitalni zatvor, sprječavajući nas da u potpunosti razvijemo svoje sposobnosti. Želim vam ljepo ljeto i opuštajući odmor za tijelo i dušu!
Važna molba: molimo puno za Crkvu, za našeg Svetog Oca, papu Lava XIV., i nastojmo sve više govoriti o Crkvi i autentičnom rimskom duhu u našem osobnom apostolatu tijekom Svete godine, kao što je to uvijek činio naš utemeljitelj, nadbiskup Lefebvre.
S mojim svećeničkim blagoslovom,
p. Johannes Regele
Jaidhof 1. srpnja 2025., blagdan Predragocjene Krvi
Izvor: https://fsspx.at/
