Riječ Poglavara Distrikta za mjesec prosinac 2025.
Došašće u Svetoj godini 2025.
Velečasna subraćo, časna braćo i sestre u redovničkom staležu, dragi vjernici, prijatelji i dobročinitelji,
ako nada nije samo prolazni osjećaj entuzijazma, već duboki, redoviti otkucaj srca vjere; ako nada nije površan optimizam, već čvrsta usmjerenost putnikovog duha na odredište, čije plodove kuša putem, tada nada postupno postaje povjerenje, radost koja se mora izraziti naglas, slavni sjaj istinskog vjerskog života.
Došašće nam veoma pomaže
Duhovno ozračje došašća karakterizira duboka tišina. Ta tišina iščekivanja više ne može odgoditi erupciju radosti, radosti koja gori prvenstveno iznutra, koja je u stanju potaknuti kajanje, pokoru i trpljenje, ali koja žudi postati pjesmom. Jer Gospodin je blizu i svaka će nevolja biti olakšana i svaka će teškoća biti prevladana. „Što trebamo činiti?“, pitaju oni koji još nisu otkrili skriveni izvor kršćanske radosti, oni koji još nisu prepoznali vlastitu svrhu u životu, koji vjeruju u čarobne formule, koji vide samo vrijednost postignuća prije vrijednosti pojedinca. Došašće je tišina i razmišljanje o onome što je bitno, priprema za Kristov dolazak, ne samo u spomen na Kristov prvi dolazak prije više od 2000 godina, ne samo s obzirom na Kristov povratak na kraju vremena, već prije svega u odnosu na svakodnevni život kršćanina u Crkvi, život milosti.
Sveti Ivan Krstitelj prokazuje našu duhovnu nezrelost
Tko god se stalno samo pita: „Što trebam činiti?“, eksternalizira svoju primarnu odgovornost, prebacuje pitanje smisla na djelovanje i time otkriva svoju duhovnu nezrelost. Jer ne radi se samo o izvršavanju određenih djela; radi se o razlogu, motivaciji, cilju, promicanju blaga skrivenog u polju svakodnevnog života; radi se o stjecanju tog dragocjenog bisera za koji bi čovjek prodao sve ostalo.
Ivan, koji je nemilosrdno prokazivao leglo oholica i njihov neumorni aktivizam, čuo je glas Zaručnika, vidio Sina Božjega kao Jaganjca i njegova je radost postala toliko potpuna da je svima koji su ga ispitivali govorio: ostanite na svom mjestu; od vas se neće tražiti nikakvo posebno postignuće. Jednostavno ispunjavajte svoje svakodnevne dužnosti, ali gledajte na svog brata i Spasitelja i tada će vaša taština pasti iz vaših pohlepnih ruku. Tada ćete razumjeti što morate činiti, tada ćete pokazivati pravednost i ljubav iz sata u sat, a također ćete postići onu čistoću srca koja će posvetiti sva vaša djela.
Nada: božanska krepost, čvrsto sidro
Vjera nam otkriva nadnaravni svijet, a time i cilj naših života. Budući da nam daje znanje, ona prebiva u razumu, iako se ona odnosi i na volju, jer se volja ne smije zatvoriti pred vjerom. Nada i ljubav, s druge strane, kreposti su volje. Nada nas tjera da težimo cilju koji nam vjera otkriva, a ljubav nas nastoji ujediniti s tim ciljem. Nada, dakle, Boga promatra kao dobro koje želimo postići, dok ga nadnaravna ljubav ljubi radi Njega samoga. Bog je najviše dobro, a Bog je postao čovjekom. Najvažniji zadatak u životu je tražiti Krista, pronaći Krista i ljubiti Krista! Tada ćemo na kraju postići svoj pravi cilj.
Krepost nade omogućuje nam da se nadamo vječnom spasenju, na temelju Božje pomoći, na temelju milosti. Nadamo se da ćemo posjedovati samoga Boga, na temelju Njegove milosti, a ne vlastitih djela. To je sama bit ove božanske kreposti. Pročitajmo u Poslanici Hebrejima o nadi: „Zato i Bog, kad je htio baštinicima obećanja pokazati nepokolebljivost svoje odluke, posluži se zakletvom, da bi u dvjema nepokolebljivim stvarima, u kojima Bogu nije moguće prevariti, imali jaku utjehu mi, koji smo pribjegli, da se uhvatimo za nadu, koja nam je dana, koju imamo kao sigurno i tvrdo sidro duše, koje ulazi u unutrašnjost iza zavjese, kamo Isus uđe kao preteča za nas.“ (Heb 6, 17–20). Ovdje na zemlji trebamo ovo čvrsto sidro na nebu. To je ono što ljudima danas toliko očajno nedostaje.
Radost pronaći Isusa
Najvažnija stvar je, dakle, radost da prepoznamo i prihvatimo Isusa u našim životima, i tko god je pronašao tu radost Kristove prisutnosti duboko u svojoj duši, a posebno u Crkvi, i zna kako je sačuvati, neće ga pokolebati nikakva pretjerana zabluda, nikakva antikršćanska svjetska sila ili nikakvo moralno propadanje društva, pa čak ni naši vlastiti grijesi.
Tko god je otkrio Krista u svijetu, u Crkvi koju je On osnovao i u vlastitom srcu, neće biti obeshrabren nikakvim okolnostima, bilo unutarnjim ili vanjskim. Isus uvijek želi ostati prisutan s nama preko tihih predstavnika: proroka, preteča i apostola, Ivana Krstitelja i Petra, koje je u svojoj osobi učinio mjerilom vjere: „Ako niste vjerovali u Ivana, kako možete vjerovati u mene?“ A Petru i njegovim sljedbenicima: „Tko vas sluša, mene sluša. Tko vas odbacuje, mene odbacuje.“ Došašće je; Gospodin je blizu, a nada i radost su nezaustavljive. Ostajemo siromasi koje On obogaćuje, slabići koje On jača, grešnici koje On spašava, djeca koja pronalaze čvrst oslonac u Njegovoj ruci i sigurnost u Njegovoj Crkvi. Čuvajmo ovu radost i nenavezani spokoj, što god se dogodilo! Bitno je da su nam duše zdrave, a za to nam je potrebna krepost nade, apsolutno bitna kako bismo mogli radosno i slobodno koračati svojim putem, dobro izvršavati svoju odgovornost, težiti većoj slavi Božjoj i ispunjavati svoje dužnosti na uzoran način.
Istinsko povjerenje
Nadati se u Boga znači s čvrstim povjerenjem očekivati sve što nam je svemogući, ljubezni i vjerni Bog obećao zbog zasluga Isusa Krista. Čvrsto povjerenje u Boga uvijek je povezano s poniznim nepovjerenjem u pogledu vlastite snage i ustrajnosti, a stoga i sa svetim strahom, jer postizanje našeg konačnog cilja ovisi i o našoj suradnji. „Radite o spasenju svojemu sa strahom i drhtanjem!“, poziva nas sv. Pavao (Fil 2,12). Gajimo ovo istinsko, duboko povjerenje u Boga iz dana u dan. Molimo za krepost nade, posebno kada primamo svetu pričest i sjedinjujemo se s Isusom.
Isus dolazi, naše spasenje dolazi – to je duboka tajna Božića. Milost, naše posvećenje, naše spasenje dolazi k nama, koji teško možemo shvatiti sva ta blaga. Svi živimo s nestrpljivim iščekivanjem, strpljenjem i prije svega nadom koja će spasiti naš život. Blažena Djevica Marija, Majka Božja, u samom je svom biću čežnja za Bogom i bezgranično povjerenje u Njega; stoga je Crkva naziva „Majkom svete nade“ pa čak i „našom nadom“.
Neka nam Marija posebno pomogne u tom duhu tijekom ovih dana došašća. Cijenimo pritom posebno svakodnevne zornice kao i devetnicu Bezgrešnom Začeću, pripremu za veliki blagdan 8. prosinca. Sancta Maria, spes nostra, ora pro nobis!
Želim vam od srca svima milošću ispunjeno došašće, kao dobro vrijeme duhovne obnove!
S mojim svećeničkim blagoslovom,
p. Johannes Regele
Jaidhof, 1. prosinca 2025.
Izvor: fsspx.at
