Nekoliko misli uz pripremu za Božić
Velečasna subraćo, časna braćo i sestre u redovničkom staležu, dragi vjernici, prijatelji i dobročinitelji!
Kao crkveno vrijeme iščekivanja pred Božić, došašće je kratko vrijeme bdjenja, ali ne u uobičajenom smislu te riječi, nego u jednom vrlo posebnom. Jer u svijetu punom opasnosti, u kojemu laž i nasilje u svemu uspijevaju, bdjenje je uvijek posljedica straha. Potrebno je bdjeti, uvijek biti na oprezu, da nas drugi ne povrijede, ne zgaze, ne preteknu, ne prevare. Ali bdjeti od straha je uvijek malo egoistično, a strah baš i ne proizvodi dobre plodove. Pritom mislimo samo na sebe, kako da se zaštitimo, spasimo, probijemo, posvuda vidimo duhove, postajemo sumnjičavi, agresivni, tužni i nestrpljivi.
Bdjeti iz prave ljubavi
Posve je drugačije adventsko bdjenje koje nam Crkva preporučuje. Na početku ovog vrijednog vremenskog razdoblja poziva nas se da ustanemo iz sna. Ne trebamo bdjeti iz straha, nego iz ljubavi. Budnost za katolika znači otvaranje srca za Boga i bližnjega, čežnja za susretom s nadolazećim Kristom i skupljanje svih snaga duše radi osobe ljubljenog, koji već stoji pred vratima i kuca. To je budnost koju poznaju svi koji ljube, koju nikakav posao, nikakva zaokupljenost ne može smetati ili probiti. Pravi katolici, dakle vjerni ljudi, uvijek su u akciji, a pritom uvijek u iščekivanju.
Uvijek i ponovo čistimo kuću i dušu, glavu i srce metlom i molitvom, sapunom i ispovijedi, sve hodnike, sve kutove ovog prašnjavog svijeta, upravo zato što želimo da se Isus, kada dođe, raduje nama i ovoj zemlji. Borimo se protiv zla, protiv ružnoće u nama i oko nas, odlučno i bez straha od ljudi, jer je Isus prihvatio i potvrdio nas i naš svijet, kako bi izliječio i posvetio sve. Zato se svakoga dana trudimo te možemo sačuvati mir, povjerenje i tišinu u srcu te osmijeh na licu, jer je ljubav koja čini da rose nebesa i da Sin Božji siđe, jača od smrti i svih naših pogrešaka i grijeha.
Katastrofe, ruševine, očaj i svjetlo nade
Liturgijska godina, crkvena godina, započinje slavljeničkim uzvikom koji je shvatljiv samo vjernom kršćaninu, nutarnjem čovjeku: u jednom te istom govoru, u jednom dahu Evanđelja (Lk 21) spajaju se svi mogući očaji i sva moguća ufanja. Strašne katastrofe koje potresaju nebo i zemlju, panični strah i zapanjenost kod ljudi svih naroda, tragedije nad tragedijama nagomilavaju se u ovom opisu koji nam daje Gospodin, a ipak iz svih tih ruševina i po istom proročanstvu nastaje jasno svjetlo sigurne nade.
Samo Bog može čovjeku dati tu nevjerojatnu mogućnost, da upravo kod stvari i u času beznadne izgubljenosti pronađe razlog svoje najviše nade. Gospodin vidljivog i nevidljivog jednom jedinom riječju sve može prenamijeniti. Jer ako je čovjek u stanju ono što milost i život proizvode preokrenuti u grijeh i smrt, tim više je Bog u stanju ono što grijeh i smrt čine pretvoriti u život i milost. Svi naši pojmovi ovdje se preokreću. Svako zlo ovdje djeluje prolazno, samo kao iluzija, pa i kao poslušan alat dobroga.
Ljubav i providnost Božja
Cijelu povijest svijeta treba promatrati u svjetlu koje nam Isus donosi i ostavlja. I tako se ona, cijela povijest svijeta, pojavljuje kao prošireno, isprepleteno svjedočanstvo Božje ljubavi i providnosti. Kad se sve ovo počne događati, uspravite se i podignite glave, jer vam se bliži spasenje! Ovu vezu, ovaj nevjerojatan lanac, uspostavio je jednom zauvijek, nepomično, Onaj čije riječi nikada neće nestati.
I od toga časa treba vjernik kršćanin imati taj duboki pogled i neprestano činiti to bitno razmatranje i prosudbu svih velikih i malih ljudskih i svjetskih događaja, svih obiteljskih i nacionalnih revolucija i evolucija, svih prirodnih i kulturnih katastrofa. Nitko se to ne bi usudio da nas neprestano tišti tama rata, da je dopušteno ubojstvo do određene dobi i preko određene dobi i zdravstvenog stanja, da se napada sve sveto u Crkvi i razbija jedinstvo, kada zbog svih mogućih pseudoproroka prijeti nestanak osjećaja za grijeh. Nitko se to ne bi usudio, ali Krist kao Gospodar i Spasitelj vremena upravo je najavio taj paradoks, da sve nevolje, sve patnje treba čitati kao znakove Njegove blizine, pa i ove današnje. Jer svaka nesreća i svako zlo nije ništa drugo nego ljuljanje na rubu konačnog ponora, gdje nas milosrđe Božje spašava od konačnog pada. Božja blizina uvijek je blizina milosrdnoga Samaritanca prema ranjenom putniku, blizina dobrog pastira prema zalutaloj ovci, neposredna blizina beskrajne ljubavi, osobito u času patnje. U stanju grijeha i krivnje čovjek se nalazi u velikoj udaljenosti od Boga, ali kao što se suprotnosti posvuda dodiruju, tako su i grijeh i Bog vrlo blizu u dubini duše.
Dovoljan je samo krik, dovoljna je samo jedna suza da se tanka pregrada sruši te da se tama otvori svjetlu. Trebamo bdjeti, ali ne iz straha ili nepovjerenja, nego iz ljubavi! Bdjenje u nadi, bdjenje u ljubavi, da nas, kada On dođe, nađe spremne raširenih ruku i široka srca. Vijenci i svijeće koje palimo ovih dana simbol su te naše nade, u iščekivanju da će kroz četiri nedjelje došašća gorjeti i moći osvjetljavati i grijati našu braću i sestre.
Zornice u došašću
Liturgija Crkve jača našu vjeru. A jedna od najljepših i najdubljih stvari koje imamo, posebna povlastica u našim krajevima je svakodnevna svečana zavjetna Misa Blažene Djevice Marije u Došašću, tzv. zornica. Potičem subraću da što češće slave zornice, a vjernike da što češće sudjeluju. Na posebno lijep i milosan način učimo bdjeti i moliti u ljubavi. Zornice jačaju naše ufanje i podižu nas.
Devetnica Bezgrešnome Začeću
Želio bih vas toplo potaknuti da se ove godine pripremite za blagdan Bezgrješnoga Začeća, primjerice tradicionalnom devetnicom uoči blagdana, lijepim molitvama. I proslavimo blagdan na najbolji mogući način, želimo biti posebno blizu Blažene Djevice Marije u ovim danima došašća. Bezgrješno Začeće – Immaculata, uvijek čista Djevica Marija, jedina savršena, od početka bezgrešna, pralik, utjelovljenje Crkve, koja je u svojoj biti jedna i sveta, katolička i apostolska Crkva, koja je rimska i marijanska i uvijek će biti, iako se danas čini tako zamračenom. Molimo se Immaculati za Crkvu!
Priprema na Božić – dobra ispovijed
Na kraju, želio bih vas potaknuti da se dobro, duboko ispovjedite u tjednima prije Božića i da stvarno stvorite uvjete za proslavu dobrog Božića. Ovdje bih želio postaviti i jasno pitanje za ispit savjesti: postoji li pravi mir u vašoj obitelji, među braćom i sestrama, među naraštajima? Borite se za istinsko pomirenje, milosti došašća su velike, ali pozvani smo na obraćenje!
Svima vam od srca želim čestit, blagoslovljen i milostan Božić, posebno uključimo u svoje molitve bolesne i patnike!
Obilan Božji blagoslov želi vam,
p. Johannes Regele
