„Ti si svećenik dovijeka po redu Melkisedekovu.“ (Ps 109,4) – „Obnovite se duhom svoje pameti i obucite novoga čovjeka, stvorena po Bogu u pravednosti i svetosti istine.“ (Ef 4,23–24)
Pismo svećenicima za Veliki četvrtak
Velečasna braćo!
Na Veliki četvrtak želim se ponovno, na poseban način, obratiti ne samo svećenicima Bratstva sv. Pija X. u našem distriktu, nego i svim katoličkim svećenicima dijecezanskog i redovničkog klera u zemljama našega distrikta.
Svetost svećenika
Iz crkvene povijesti, a osobito iz života svetaca, znamo kako su, primjerice, sv. Petar Kanizije, sv. Klement Marija Hofbauer i sv. Ivan Marija Vianney, župnik arški, uspjeli probuditi čitave narode u vjeri i raspršiti tamu zabluda unutar Crkve.
Mi svećenici moramo biti sveti, živjeti herojski u našem vremenu, biti neumorni Samarijanci i uvijek radosni službenici, pa i onima koji nam uzvraćaju podsmijehom i prezirom. Moramo biti svjedoci vjere bez cjepidlačenja i razvodnjavanja, vjerni Crkvi i potpuno raspoloživi kao dobri pastiri. Moramo se usuditi suprotstaviti moćnicima ovoga svijeta kada nemilosrdno gaze prava Boga i Katoličke Crkve. Nikada se ne smijemo prilagoditi duhu svijeta!
Sveti Pio X. neumorno je naviještao nauk svetoga Pavla:
„Stoga vas usrdno molimo: obnovite se duhom svoje pameti … i obucite novoga čovjeka, stvorena po Bogu u istinskoj pravednosti i svetosti (Ef 4,23–24). … Usrdno vas potičemo da živite dostojno Gospodina i da mu u svemu ugodite (Kol 1,10)“ (Apostolska pobudnica Haerent animo, 4. kolovoza 1908.).
A naš sveti zaštitnik dalje nas opominje:
„Između svećenika i obična, pravedna čovjeka treba postojati razlika kao između neba i zemlje. Stoga svećenik mora čuvati svoju krepost od svake opasnosti, ne samo od teških grijeha, nego i od najmanjih prijestupa.
Ovaj sud vrlo uglednih ljudi preuzeo je Tridentski sabor kada je potaknuo klerike da se čuvaju ‘čak i lakih grijeha, koji bi, ako ih počine, bili vrlo teški’ (Tridentski sabor, XXII. sjednica, O reformi, pogl. 1; Mansi 33, 133).
Vrlo teški – ne po samoj naravi čina, nego s obzirom na osobu – na koju se zahtjev psalmista odnosi s još većim opravdanjem nego na same bogomolje: ‘Svetost priliči domu tvojemu’ (Ps 92,5).“
Tradicionalni rimski obred
Kada će Kristov namjesnik, Sveti Otac, ponovno služiti svetu Misu po tradicionalnom rimskom obredu nad grobom svetoga Petra apostola? Kao što je to učinio sveti Pio V.? Kao što je to učinio blaženi Inocent XI.? Kao što je to učinio sveti Pio X.? Ne znamo.
Godine 2000. kardinal Joseph Ratzinger, predstojnik Kongregacije za nauk vjere, s velikom je jasnoćom izjavio:
„Osuda oblika liturgije koji je vrijedio do 1970. mora prestati. Tko se danas zauzima za nastavak ove liturgije ili u njoj sudjeluje, tretira se kao gubavac; tu prestaje svaka tolerancija… Takvo što nikada se nije dogodilo u cijeloj povijesti Crkve; time se, zapravo, osuđuje cijela njezina prošlost. Ako je to tako, kako se može vjerovati njezinoj sadašnjosti?“
A 2001. godine dodao je:
„Zajednica koja ono što je dotad smatrala najsvetijim i najuzvišenijim odjednom proglašava strogo zabranjenim, pa čak i želju za tim čini nepristojnom, dovodi samu sebe u pitanje. Jer što se njoj zapravo još može vjerovati? Neće li ona sutra zabraniti ono što danas propisuje?“
Ovi jasni i istiniti uvidi jednoga iznimno učenog teologa, kasnije i pape, dobro su poznati, i predobro znamo kakva se borba protiv tradicionalnog rimskog obreda vodila tijekom proteklih desetljeća.
Sveta Misa – izvor ljubavi
Sveta Misa najveće je i najsvetije blago koje imamo na zemlji. Stoga je razumljivo da onaj tko ljubi Crkvu i svećeništvo ljubi i tradicionalnu liturgiju. Posljednjih desetljeća iskazuje se veliko poštovanje prema časnim tradicijama Istoka, dok je vlastita, jednako časna tradicija odbačena i gotovo potpuno uništena. Malo što jasnije i potresnije pokazuje bolest Zapada: njegov odnos bez strahopoštovanja prema svetome i prema predaji.
Naše Bratstvo sv. Pija X. i dalje traži da se ne samo nama, nego svim rimokatoličkim svećenicima diljem svijeta dopusti služiti tradicionalni obred svete Mise bez ikakvih ograničenja. Zabrana tradicionalne Mise teška je i grešna nepravda; čin razgradnje katoličke vjere; usmjerena protiv Boga i protiv Crkve. Lažna je poslušnost – pravo remek-djelo Sotone – sudjelovati u toj zabrani, širiti je i provoditi.
U ovom trenutku mogu samo srdačno pozvati svu svoju subraću svećenike: imajte hrabrosti služiti tradicionalnu svetu Misu. Jednostavno to učinite! Cijelo Nebo je s vama. Patnja koju ćete možda morati podnijeti postat će blagoslov za cijelu Crkvu.
Ne služimo svetu Misu kako želimo, nego kako Crkva hoće, kako je htio sveti Pio V., kako su činili sveci. To je Misa svih vremena, tradicionalna sveta Misa, koju Tridentski sabor nije ni stvorio ni izmislio. Žalosno je kada takozvani teolozi uporno šire tu tešku zabludu, tu očitu neistinu. To treba iznova ponavljati – prije svega nama svećenicima, ali i svim vjernicima.
Nama svećenicima potrebna je sveta Misa, cijelo tradicionalno euharistijsko bogoslužje, kako bismo mogli živjeti i djelovati kao svećenici, posvećivati se i voditi duše koje su nam povjerene Kristu.
„Cijeli izvor ljubavi Crkve sadržan je u svetoj žrtvi Mise, u žrtvi križa. Potrebna nam je sveta žrtva Mise. Ako to shvaćamo drukčije, ako više nemamo vjere u stvarnu prisutnost našega Gospodina, ako više ne vjerujemo da je to istinska žrtva koja se doista obnavlja na našim oltarima, tada nužno dopuštamo da izvor ljubavi na zemlji presuši. A tada vidimo i posljedice: čim ljubav više ne teče s naših oltara, kršćanska kultura nestaje i ulazimo u stanje kakvo prije nismo mogli ni zamisliti.“ (Marcel Lefebvre, Uskrs 1979.)
Molimo za čudo! Molimo da tradicionalna rimska Misa uskoro bude potpuno oslobođena, da se vrati u sve katedrale, župne crkve i samostane naših zemalja – ne više kao iznimka u zaključanoj pokrajnjoj kapeli ili podrumu. Kada se to dogodi, svijet će se promijeniti. Jer sveta Misa, euharistija kao središte crkvenog života, jest njegov izvor života. Sveta Misa u svom tradicionalnom obredu najveće je sredstvo koje imamo za zaustavljanje protestantizacije i općega pada Katoličke Crkve. A što bi danas moglo biti potrebnije – osobito u našim zemljama, ali ne samo ovdje? Koliko su ljudi zavedeni mnoštvom lažnih ideja, tako da većina više ni ne zna što Katolička Crkva uistinu jest.
Slavnim riječima Bazilija Velikog cijela bi Crkva danas trebala moliti Svetoga Oca:
„Obnoviti zakone drevne ljubavi i ponovno procvasti mirom Otaca, tim nebeskim i svetim darom Kristovim, koji je tijekom vremena izblijedio – to nam je potrebno i to će zasigurno naići na odaziv u srcu koje ljubi Krista.“ (prema: I. Hahn, Oci Istočne Crkve, Mainz, 1859.)
Molimo za papu Lava XIV.: Oremus pro Pontifice nostro Leone!
Vječni Veliki Svećenik vodit će vas, draga braćo, kroz ovo vrijeme. Rado vas sve preporučujem u naše molitve i spominjemo vas u svetoj Misi. Od srca vam zahvaljujem, osobito na Veliki četvrtak, za vašu povezanost s Bratstvom, za vašu svećeničku ljubav i vjernost.
Bog vam platio svima koji redovito sudjelujete i pomažete u našem apostolatu, bilo kod duhovnih vježbi bilo kao ispovjednici.
Molimo osobito za bolesne i starije svećenike koji se približavaju završetku svoje zemaljske službe. I molimo bez prestanka za nova svećenička zvanja.
Radostan i milostan Uskrs! Molimo često jedni za druge. Oremus ad invicem!
p. Johannes Regele
Jaidhof, 2. travnja 2026., Veliki četvrtak
