Riječ Poglavara Distrikta za mjesec siječanj 2026.
Nutarnji život – naša velika zadaća
Velečasna subraćo, časna braćo i sestre u redovništvu, dragi vjernici, prijatelji i dobročinitelji!
„Dum medium silentium tenerent omnia, et nox in suo cursu medium iter haberet, omnipotens Sermo tuus, Domine, de cælis a regalibus sedibus venit.“ – „Duboka šutnja obuzimaše sve i noć je bila u sredini svoga toka, kad je svemoguća tvoja Riječ, Gospodine, sišla s neba s kraljevskoga prijestolja.“ (Mudr 18, 14-15). Ove otajstvene riječi iz starozavjetne mudrosne literature slušamo u liturgiji božićnog vremena. Stoljećima su teolozi, crkveni oci, veliki učitelji duhovnog života, govorili o tri Kristova dolaska na ovaj svijet.
Prvi se dogodio prije 2000 godina u siromaštvu našeg smrtnog tijela. Drugi, paruzija, dogodit će se na kraju našega vremena, kada će se On pojaviti u sjaju svoje slave da sudi svim stvorenjima i dovede ih do ispunjenja.
Stvarni Isusov dolazak u našu dušu
Između prvog i posljednjeg vidljivog dolaska Isusa Krista postoji još jedan, nevidljiv ali veoma stvaran Isusov dolazak u duše onih koji ga žele primiti. To je kao novo utjelovljenje Riječi, koja je Sin Božji, u srcu kršćanina za naše spasenje. Jer moramo shvatiti da Božja riječ nije samo izraz Njegove veličine i Njegove ljubavi, nego i dar sebe, tako da osoba koja sada prima Njegovu Riječ, prima samog Boga u svoje srce. Ne znamo kako to objasniti i učiniti prihvatljivim, ali tako jest. Kršćanska duša, slušajući Riječ Božju, sudjeluje u nutarnjem životu Presvetoga Trojstva: Otac rađa Sina u duši kršćanina, koji time postaje pravo dijete Božje.
Božje djetinjstvo – bitno u duhovnom životu
Jer ljubav – kako kod ljudi tako i kod Boga – nije u bilo kojem daru, nego u samopredanju. „Bog nas ljubi“ znači da nam se daruje, da nam daje svoj život, cijelo svoje biće, tako da i mi posjedujemo život koji On ima.
To su ludosti Ljubavi koja je Bog. To je otajstvo kršćanskog života, koji je više od ljudskog, mnogo više od vremenitog, božanski dar po kojem nam se Otac daruje u Sinu i sa Sinom. I to je naše pročišćenje, naše spasenje i naše posvećenje. On nas uzdiže iznad nas samih tako da ne samo da se zovemo djecom Božjom nego, kako Ivan kaže, da jesmo djeca Božja.
Postavljamo si pitanja znanosti i morala, držimo se zapovijedi i zabrana, govorimo o dužnostima i pravima – mlak čovjek prije svega govori o pravima – čak pokušavamo ukrotiti svoje strasti i popraviti svoj karakter. Ali ono najvažnije, bit, bit kršćanske egzistencije sastoji se u toj prijemljivosti, u toj spremnosti da se primi riječ Božja. Jer Krist želi živjeti u nama i djelovati kroz nas, u našim mislima, u našim nakanama, u našim djelima, da, On želi živjeti od naših misli, nakana i djela, kao što dijete živi od svoje majke i po svojoj majci. Zato rado nastojmo nasljedovati Blaženu Djevicu Mariju u svom nutarnjem životu: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama.
Pronaći Isusa u buci svakodnevice
On će se roditi u nama i cijeli naš život bit će Njegov život, ovdje i sada. Ludosti ljubavi koja je Bog! Teško nam je, sve se to čini previsoko, premistično, nevezano za naše svakodnevne brige i borbe, ali čuti i primiti Riječ Božju znači upravo to da usred buke svakodnevnog rada postajemo svjesni da Isus živi u nama i po nama. Gdje ga tražimo? Liturgija božićnog vremena uči nas lijepim uputama da svemoguća Riječ Božja silazi k nama u najdubljoj tišini noći.
Učiti se nutarnjoj tišini
Čovjek se mora naučiti nutarnjoj tišini, ublažavanju i smirivanju svih bura duše i krvi da bi mogao čuti i prenijeti Božju riječ.
Svi mi, svećenici, redovnici i laici, moramo nastojati da tišina, smirenost, spokoj zavladaju u glavi i srcu i reći sebi s vremena na vrijeme: smiri se, dušo moja i tako ćeš čuti glas Ljubljenog, riječ Onoga koji te bezuvjetno ljubi. Budi mirna, šuti, slušaj, pa ćeš svaki dan prepoznati što On od tebe očekuje, što te svojim tihim glasom potiče da to preneseš. Tako ćemo jednoga dana razumjeti čudesnost riječi Nebeskog Oca: „Ti si moje ljubljeno dijete, koje mi je po volji“, i također riječi svetog Pavla, apostola narodā: „Živim, ali ne ja, nego živi u meni Krist.“ Pokušajmo šutjeti kako bismo osluškivali – tu stvarnost kršćanske egzistencije – da nas On sam prosvijetli i zapali.
Plodovi Svete godine 2025.
Redovna jubilejska godina je pri kraju, kakvi će biti plodovi? Puno toga će se razjasniti tek kroz neko vrijeme. Kao dobri katolici, bili smo naravno vrlo sretni što smo otišli u Rim i primili blagoslov Svetog Oca. Bili smo sretni posjetiti grobove apostola, moći moliti s tolikim svecima i vidjeti središte Crkve na cijelome svijetu. Ojačali smo svoj rimski duh, jer kao katolici svi smo uvijek Rimljani. Stoga gledamo u budućnost s puno pouzdanja u Boga i s dubokom radošću što smo katolici.
Pogled na našeg ljubljenog utemeljitelja, nadbiskupa Marcela Lefebvrea
S radošću ga gledamo kao rimskog svećenika koji gori ljubavlju prema Bogu i Crkvi, afričkog misionara, biskupa obuzetog revnošću za svetost svećeništva i nepokolebljivog branitelja Kristova kraljevanja protiv brojnih lažnih novotarija u Crkvi koje nisu donijele novo proljeće. I ove godine promotrimo njegove duboke, proročanske riječi od 21. studenoga 1974., koje ni do danas nisu izgubile svoju vrijednost: „Jedini stav vjernosti prema Crkvi i katoličkomu nauku sastoji se u kategoričkomu odbijanju prihvaćanja reforme radi našega spasenja. Stoga nastavljamo s djelom svećeničke formacije bez ikakve gorčine, bez buntovništva, bez srdžbe, pod zvijezdom Učiteljstva svih vremena, uvjereni da svetoj Katoličkoj Crkvi, papi i budućim naraštajima ne možemo učiniti veću uslugu.”
U tom smislu želim vam svima blagoslovljenu novu 2026. godinu!
S mojim svećeničkim blagoslovom,
p. Johannes Regele
Jaidhof, 1. siječnja 2026.
Blagdan obrezanja Gospodinova, božićna osmina
Izvor: https://fsspx.at/
