U propovijedi održanoj u nedjelju, 8. veljače, u Ecôneu, p. Bernard de Lacoste, rektor Bogoslovije sv. Pija X., izložio je nužnost predstojećih biskupskih posvećenja koja je 2. veljače najavio generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X., p. Davide Pagliarani, a koja su predviđena za 1. srpnja ove godine.
Dragi bogoslovi, dragi vjernici,
prošloga ponedjeljka, 2. veljače, generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X. najavio je da će u srijedu, 1. srpnja biti upriličena biskupska posvećenja.
Obred će se održati ovdje, u Ecôneu, na poznatoj livadi ređenja, točno na istom mjestu gdje je 30. lipnja 1988. nadbiskup Lefebvre posvetio četvoricu biskupa.
Bit će to povijesni događaj, ali je važno dobro razumjeti njegov doseg i značenje. Posebnost te svečanosti jest u tome što ona zasad nije dobila odobrenje pape Lava XIV. Od srca se nadamo da će Sveti Otac dopustiti ta posvećenja. Na tu nakanu treba moliti.
Koraci prema Rimu
Redovito je zabranjeno zaređivati biskupe bez dopuštenja Kristova namjesnika, Petrova nasljednika. Zato je naš generalni poglavar prije više mjeseci zatražio audijenciju kod pape. Nažalost, ona mu još uvijek nije odobrena. Uputio je papi više pisama i zasad je jedini odgovor, koji je primio iz Dikasterija za nauk vjere, bio negativan. I dalje se nadamo i molimo.
U četvrtak, za četiri dana, p. Pagliarani, naš generalni poglavar, poći će u Rim kako bi odgovorio na poziv kardinala Fernándeza. Taj kardinal nije veliki prijatelj Tradicije. Stoga, ljudski gledano, od toga razgovora ne treba puno očekivati. Ako Duh Sveti zapuše, sve je moguće. Zato treba moliti s pouzdanjem i ustrajnošću.
Ne slažemo se s onima koji se izruguju Papi, preziru Svetu Stolicu i žive kao da Lav XIV. ne postoji. Krist je utemeljio svoju Crkvu na sv. Petru i njegovim nasljednicima. Ljubav i poštovanje prema Svetom Ocu, ljubav prema Rimu i Svetoj Stolici, podložnost crkvenom Učiteljstvu – sve je to dio duha Svećeničkog bratstva sv. Pija X. kakvo je utemeljio nadbiskup Lefebvre.
Konstatacija krize u Crkvi
Mora se nažalost priznati da već šezdeset godina oni, koji su od Krista primili poslanje da učvršćuju svećenike i vjernike u vjeri, koriste svoj autoritet i vlast kako bi napadali vjeru i moral. Već šezdeset godina Sveta Stolica širi zbunjujuća, dvoznačna pa ponekad i pogrešna učenja, radikalno suprotna onome što je Crkva uvijek naučavala.
Ako želimo sačuvati vjeru i stanje milosti da bismo stigli u Nebo, dužni smo se tim vlastima oduprijeti i ne slijediti ih kada nas odvraćaju od istine ili dobra.
Evo nekoliko primjera nauka koji dolaze iz Rima, a koje moramo odbaciti da bismo ostali katolici:
„Nekatoličke kršćanske zajednice mogu biti sredstva spasenja.“ – Pogrešno.
„Krist ne treba javno kraljevati u društvima.“ – Pogrešno.
„Razvedeni i ponovno vjenčani imaju pravo na pričest.“ – Pogrešno.
„Istospolni par može primiti svećenički blagoslov.“ – Pogrešno.
„Stari zavjet je i dalje na snazi i nije dokinut.“ – Pogrešno.
„Djevicu Mariju ne treba nazivati Suotkupiteljicom.“ – Pogrešno.
„Papa nije jedini nositelj vrhovne vlasti u Crkvi.“ – Pogrešno.
„Briga za klimu i zaštita planeta prioritet su Crkve.“ – Pogrešno.
„Međureligijski dijalog je blagotvoran i plodonosan.“ – Pogrešno.
„Tradicionalna Misa je zastarjela, prevladana, ukinuta i ne odgovara težnjama kršćanina 21. stoljeća.“ – Pogrešno.
„Svatko ima pravo živjeti po svojoj savjesti, čak i ako je ona pogrešna.“ – Pogrešno.
Nažalost, popis bi se mogao nastaviti.
Nužnost vjernih biskupa
Kardinal Ratzinger, nekoliko tjedana prije nego što je postao papa Benedikt XVI., u razmatranju za Veliki petak, usporedio je Crkvu s lađom u koju voda prodire sa svih strana. Iskoristit ću tu sliku da vam ispričam jednu priču koja se dogodila usred Atlantskog oceana.
Brod na pojedinim mjestima puca i voda prodire u trup. Nastaje panika. Jedan energični mornar požuri začepiti rupe. No zapovjednik ga zaustavlja: „Ne, ostani miran, zabranjujem ti da zatvaraš rupe!“
Iznenađen, mornar odgovara: „Ali kapetane, potonut ćemo ako ništa ne učinimo!“ Ipak, zapovjednik ostaje nepopustljiv: „Zabranjujem svim članovima posade da zakrpaju i najmanju pukotinu.“ Mornar, zapanjen nerazumnom zapovijedi, nakon kratkog razmišljanja odlučuje ne poslušati i s dvojicom kolega počinje popravljati brod kako ne bi potonuo.
To je razumno i pametno. To je slika onoga što danas skromno nastoji činiti Bratstvo sv. Pija X. zajedno s prijateljskim zajednicama. Danas, u strašnoj krizi svete Crkve, svaki katolik mora djelovati da sačuva vjeru. S druge strane, klerici moraju djelovati kako bi tu vjeru prenosili u njezinoj punoj čistoći, s misionarskom ljubavlju. Da bi bilo vjernih svećenika, potrebni su vjerni biskupi. Zato su biskupska posvećenja nužna.
Pitanje raskola
Neki kažu: „Posvetiti biskupe bez papina dopuštenja jest čin raskola.“ Tu treba razlikovati stvari. Ako bi se takvim posvećenjima novim biskupima davala vlast upravljanja – jurisdikcija – tada bi to bio raskol, jer samo papa može biskupima podijeliti jurisdikciju. Na primjer, kada bi netko rekao: „Ti, novi biskup, bit ćeš biskup New Yorka, a ti Pariza, a ti Siona“. To može učiniti samo papa.
U Bratstvu se to ne čini, niti je nadbiskup Lefebvre htio ikada dati četvorici biskupa jurisdikciju, a ni p. Pagliarani to ne želi. On ne želi prisvajati papinsku vlast. Biskupskim posvećenjima u Bratstvu daje se samo sakramentalna vlast reda, da bi oni mogli podjeljivati sakramente potvrde, svetoga reda, posvećivati crkve, ali oni neće imati nikakve vlasti nad svetom Crkvom, osim ako im je sam papa ne da. Stoga se može reći da ta posvećenja nisu čin raskola. Ne postoji namjera osnivanja paralelne Crkve kao što to čine raskolnici.
Hoće li papa reagirati kaznama? Hoće li članovi Bratstva i vjernici biti optuženi za raskol? Moguće je. Ipak, radije bismo umrli nego bili raskolnici; radije umrli nego živjeli izvan Rimske Crkve. Ako moramo trpjeti u Crkvi i od crkvenih ljudi, sjetit ćemo se da su i apostoli nakon Duhova trpjeli od tadašnjih vjerskih vlasti. Sveto pismo nam govori da su bili sretni što su bili dostojni trpjeti za Ime Isusovo. I mi smo sretni ako budemo dostojni trpjeti za Krista Kralja i za njegov nepromjenjivi nauk. Sveti Pavao nas je upozorio: „Svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu, bit će progonjeni.“
Mogući uvjeti iz Rima
Moguće je da Sveta Stolica kaže: „U redu, dopuštamo vam da posvetite biskupe, ali uz uvjet da prihvatite dvije stvari: prvo – Drugi vatikanski sabor i drugo – novu misu. I tako ćemo vam dakle dopustiti da posvetite biskupe.“
Odgovor je jednostavan… radije bismo umrli nego postali modernisti. Radije bismo umrli nego se odrekli cjelovite katoličke vjere. Radije bismo umrli nego zamijenili misu sv. Pija V. misom Pavla VI.
Kako bismo trebali na to reagirati? To je jednostavno. Radije ćemo umrijeti nego postati modernisti. Radije ćemo umrijeti nego se odreći cjelovite katoličke vjere. Radije ćemo umrijeti nego zamijeniti Misu sv. Pija V. misom Pavla VI. Iza ove rasprave stoji pitanje vječnog spasenja. Na zemlji smo da bismo došli u Nebo. Da bi netko došao u Nebo, mora biti u stanju milosti. A da bismo bili u stanju milosti, moramo imati vjeru. To je potrebno. Sveti Pavao kaže: „Bez vjere nije moguće ugoditi Bogu.“
A da bismo imali vjeru, moramo odbaciti sva krivovjerja. Međutim, najgore je krivovjerje upravo modernizam. Sveti Pio X. je rekao: „Modernizam je skup ili zbirka svih krivovjerja.“ Stoga, ako želimo doći u Nebo na kraju našeg zemaljskog života, moramo odbaciti modernizam i očuvati tradicionalni katekizam suobličujući svoj život tom katekizmu.
Kriterij plodova
Kada se nađemo u osjetljivoj situaciji, kolebajući se kojim putem krenuti, kada ne znamo dobro što bismo činili, Gospodin nam u Evanđelju daje kriterij za razlučivanje: „Stablo sudimo po plodovima njegovim. Dobro stablo rađa dobrim plodovima, zlo stablo rađa zlim plodovima.“ Pa pogledajmo kakvi su plodovi nove teologije i nove mise.
Moderne se bogoslovije prazne; nedjeljom na misama u župama nalazimo uglavnom starije osobe. Broj redovničkih zvanja u stalnom je padu. Moral se više ne poštuje. S druge strane tradicionalna Misa privlači ljude, a jedine zajednice koje danas stvaraju zvanja su one koje čuvaju Tradiciju.
Pogledajmo i plodove među vjernicima, među laicima. Gdje se nalaze velike obitelji? Gdje ćemo naći supružnike koji su vjerni jedno drugome i koji poštuju bračni moral? Osobito – ne isključivo, ali posebno – u zajednicama u kojima se čuva Tradicija. U ovoj crkvi u Écôneu, na primjer, nedjeljom je na Misi toliko bučne djece da jačina zvuka ponekad ometa prisutne pa čak i svećeniku onemogućuje koncentraciju. Ovo je dokaz vitalnosti Tradicije.
Završimo s jednom posljednjom napomenom. Danas postoje zajednice koje, očito, slušajući papu održavaju tradicionalnu Misu i katekizam. Zašto Bratstvo sv. Pija X. ne čini isto? Razlog je jednostavan. I sâm sam susreo nekoliko njihovih svećenika i razgovarao s njima, osobito iz Bratstva sv. Petra. Svi su mi priznali da su morali jako paziti što govore u svojim propovijedima jer ih nadzire njihov biskup.
Rekli su mi: „Ako budem propovijedao protiv nekih modernističkih zabluda, sutradan ću biti izbačen iz biskupije.“ To se, štoviše, dogodilo u nekoliko biskupija. Tim jadnim svećenicima, sigurno punima dobre volje, stavljena je brnjica. Oni nemaju pravo naučavati čistu istinu. Ova pozicija je neodrživa.
Poziv na molitvu
Zbog toga je razumna odluka koju je donio p. Pagliarani, naš generalni poglavar. Suočeni s iznimnom tragičnom situacijom moraju se poduzeti iznimni lijekovi. U iščekivanju 1. srpnja, dragi vjernici, moramo moliti. Moramo puno moliti i prikazivati žrtve za papu Lava XIV. Njegov teret je vrlo težak.
Neki katolici ga rado kritiziraju što nije baš konstruktivno. Molimo za njega. Prikazujmo žrtve za rimskog prvosvećenika da bi uz pomoć Duha Svetoga vodio Petrovu lađu do luke spasenja.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Izvor: https://fsspx.news/
