Sveti Oče,
od srca Vam zahvaljujem na pismu koje mi je Vaša Svetost tako ljubazno uputila.
Duboko me dirnula Vaša očinska briga.
Već sam se dugo nadao da ću imati priliku osobno se susresti s Vama kako bih Vam izravno izrazio našu iskrenu želju da služimo Crkvi. Nažalost, ta se prilika nije pružila.
Molim Vas samo da razmotrite iskrenost ove naše nakane, koja ni u kojem slučaju nije neiskrena niti hinjena. Paradoksalno, u sadašnjim okolnostima smatramo svojom dužnošću učiniti sve što je u našoj moći kako bismo ponovno sašili Kristovu nešivenu haljinu, rastrganu silama i pritiscima nespojivima s istinski katoličkim duhom. Molim Vas da prije donošenja bilo kakve odluke u vezi sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X. uzmete u obzir autentičnost ove naše nakane. Još nije prekasno.
Daleko od toga da se želimo odvojiti od Rimske Crkve. Naprotiv, želimo joj služiti izvanrednim sredstvima, kao što se pomaže majci koja se nalazi u nevolji i kojoj je potrebna posebna pomoć, premda takvu pomoć ne razumiju svi. Ipak, uvjeren sam da bi je Sveti Otac mogao razumjeti.
Sveta Stolica već je pokazala da zna razumjeti vrlo složene situacije i dati potrebno vrijeme za razlučivanje.
Stoga sinovski molim Vašu Svetost da odvoji potrebno vrijeme za takvo razlučivanje.
Ako moje vlastite riječi nisu dovoljne, zamolio bih Vas da razmotrite dvije vrlo jednostavne činjenice.
Prvo, Bratstvo je već 1988. godine bilo proglašeno raskolničkim, iz razloga i u okolnostima potpuno usporedivima s današnjima. Pa ipak, nakon toliko godina, danas razgovaramo zajedno kao otac i sin. Vaša me Svetost očinski potiče da izbjegnem raskol koji se, barem teoretski, već dogodio. Nije li upravo takav Vaš stav – čiju očinsku brigu duboko cijenim – dokaz da Bratstvo nije ni raskolničko ni neprijateljski raspoloženo prema Crkvi?
Drugo, prije nekoliko godina Sveta Stolica povjerila je dvojici biskupa zadaću da započnu dijalog sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X.: biskupu Vitusu Huonderu, tadašnjem biskupu Chura, danas pokojnom, te biskupu Athanasiusu Schneideru, pomoćnom biskupu Astane. Obojica su, nakon što su odvojili potrebno vrijeme za razlučivanje, prepoznali duboko katolički duh Bratstva i o tome javno posvjedočili.
Iznad svega, međutim, usuđujem se obratiti Vašoj Svetosti u ime tisuća duša koje su preko apostolata Svećeničkog bratstva sv. Pija X. ponovno otkrile katoličku vjeru i njezino življenje. Tu su činjenicu primijetili i Vaši prethodnici. Te duše imaju samo jednu želju: postići spasenje služeći se ovim sredstvom koje im je Božja Providnost stavila na raspolaganje. One su mnogo trpjele i iskrene su. Uvjeren sam da će očinsko srce Vaše Svetosti, kao sveopćega pastira, biti dirnuto ovom vrlo posebnom situacijom.
Jednoga će dana sve poteškoće između Svete Stolice i Svećeničkog bratstva sv. Pija X. biti prevladane. Gesta razumijevanja s Vaše strane, daleko od toga da bi naškodila jedinstvu, mogla bi samo očitovati pred svijetom i pred svim kršćanima Vašu brigu za jedinstvo i Vašu očinsku dobrotu.
Sve ovo ponizno prepuštam Vašem razmatranju. Obnavljam svoje molitve za Vašu Svetost.
Već dugo vremena, još prije Vašega izbora, molio sam se sv. Riti za sadašnje prilike u Crkvi. U izboru pape augustinca vidio sam znak nade. Siguran sam da će se ova svetica zauzeti za nas. Nikada nije prekasno.
Molimo Vas da nam udijelite svoj apostolski blagoslov.
Koristim ovu prigodu da ostanem, s najdubljom odanošću u Gospodinu,
don Davide Pagliarani
Écône, 30. lipnja 2026.
Izvor: https://fsspx.news/
