Prigodom Večernje nakon biskupskih posvećenja, služene u Écôneu 1. srpnja 2026., na blagdan Predragocjene Krvi Gospodina našega Isusa Krista, mons. Michael Goldade, jedan od četvorice novih biskupa Svećeničkog bratstva sv. Pija X., održao je svoju prvu kratku biskupsku propovijed.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Mi, novoposvećeni biskupi, duboko smo dirnuti vašom vjernošću, vašim molitvama i vašim žrtvama.
Još prije današnjih svečanosti čuli smo brojna svjedočanstva o molitvama i prikazanim žrtvama, od kojih su neke bile uistinu herojske, prinesenima za nove biskupe. Od srca vam na tome zahvaljujemo.
Zatim smo tijekom same svečanosti, za vrijeme duge zahvale nakon Mise, mogli moliti krunicu, razmatrati i gledati vas kako, unatoč kiši, molite za nove biskupe. Poslije toga, prolazeći među vama po livadi, vidjeli smo vaša lica puna nade i vaše pouzdano iščekivanje budućnosti Crkve. Upravo se tada, možda više nego ikada, snažno osjetila težina odgovornosti koja je povjerena novim biskupima.
Zato vam još jednom zahvaljujemo na vašim molitvama i žrtvama te vas potičemo da u njima ustrajete.
Ova su posvećenja također znak životne snage naše Svete Majke Crkve.
Sveta Majka Crkva, Zaručnica Kristova, jedina je primila sredstva za posvećenje duša i njihovu pripravu za Kraljevstvo nebesko. Jedino su njoj povjerena sva sredstva potrebna za spasenje duša.
Ova nas posvećenja podsjećaju na život i na izvor života koji se nalaze u Gospodinu našem Isusu Kristu i u Katoličkoj Crkvi.
Kada promatrate veličanstvene katedrale, u njima vidite umjetničke prikaze života: vinovu lozu, bujno zelenilo i živu vodu koja teče. To nisu tek elementi prirode, nego simboli nadnaravnoga života koji nam dolazi po Katoličkoj Crkvi.
Crkva pere duše. Ona ih čisti od grijeha. Priprema ih. Uzdiže ih do najveće svetosti, pa čak i do mučeništva, kako bi postale dionicima nebeskoga Jeruzalema.
U to moramo vjerovati. Moramo imati čvrstu vjeru u tu stvarnost.
Naravno, danas oko sebe vidimo toliko ruševina.
Ako Katolička Crkva, u svojoj Tradiciji, rađa život, onda je modernistička Crkva pustinja. Ona ubija; ubija sve čega se dotakne. Ubija nadnaravni život, razara izvore milosti i sve pretvara u pustoš.
Zašto?
Zato što je čovjeka stavila na Božje mjesto i tako se odvratila od samoga izvora života.
Ovaj je dan stoga poziv na vjernost: da ostanemo vjerni svetom pologu koji je naš Gospodin povjerio svojoj Crkvi i koji se iz naraštaja u naraštaj prenosi po Apostolskoj Tradiciji.
U više navrata, tijekom dana koji su prethodili ovim posvećenjima, razgovarao sam s vjernicima koji ne pripadaju našim zajednicama, ljudima izvan Bratstva, pa čak i izvan svijeta Tradicije.
Svi su izrazili istu misao, isti osjećaj:
„Crkvi su potrebna ova posvećenja.“
To me razmišljanje iznenadilo, ali ono pokazuje da i oni vjernici koji možda ne razumiju svu složenost modernizma ni dubinu te modernističke bolesti ipak osjećaju da nešto nije u redu.
Vide da s tom novom religijom nešto umire.
Ali isto tako vide da upravo Tradicija obnavlja i vraća život.
Da, dragi vjernici, potrebna su nam ova posvećenja.
Moramo nastaviti čuvati svetu baštinu koju nam je nadbiskup Lefebvre prenio od naše Svete Majke Crkve.
Potičem i vas da ostanete vjerni. Čuvajte svoje obitelji u vjernosti. Ostanite privrženi tim svetim ustanovama: svetoj Misi i sakramentima. Nikada ih ne napuštajte.
Ako im ostanete vjerni, vidjet ćete prekrasne plodove u svojim obiteljima, divan procvat svojih župa i škola te mnoga nova duhovna zvanja.
Vidjet ćete mnoge mlade ljude spremne žrtvovati se za našu Svetu Majku Crkvu i potpuno joj se predati.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Izvor: https://fsspx.news/
