RIJEČ POGLAVARA DISTRIKTA ZA MJESEC RUJAN 2026.
Velečasna braćo, časna braćo i sestre u redovničkom staležu, dragi vjernici, prijatelji i dobročinitelji,
proteklog 12. rujna proslavili smo blagdan Imena Marijina, koji ima tako veliko značenje za povijest Austrije; nekoliko dana prije toga slavimo veliku svetkovinu Rođenja Blažene Djevice Marije, a 15. rujna blagdan Sedam žalosti Marijinih. Rujan je osobito marijanski mjesec, ali i mjesec svetih anđela čuvara. Prve nedjelje u rujnu u našim se krajevima slavio Dan anđela čuvara, a 29. rujna blagdan je svetoga arkanđela Mihaela, koji je uvijek na osobit način štitio Sveto Rimsko Carstvo.
Velika povijest
Kada pogledamo povijest, vidimo da je rujan od najveće važnosti za povijest Austrije i naših nekadašnjih krunskih zemalja. Navedimo samo nekoliko primjera:
- rujna 1483. budući car Maksimilijan I. pobjedonosno je ušao u Utrecht.
- rujna 1686. Budim je, nakon 146 godina, oslobođen od Osmanlija.
- rujna 1796. nadvojvoda Karlo porazio je francuskoga generala Jourdana, a sljedećega dana kapitulirala je tvrđava u Würzburgu.
- rujna 1688. carske su trupe kod Dervente u Bosni pobijedile Turke.
- rujna 1634. pod carem Ferdinandom II. Šveđani su poraženi kod Nördlingena.
- rujna princ Eugen ostvario je tri velike pobjede: 1697. kod Sente, 1701. kod Chiarija i 1709. kod Malplaqueta u Nizozemskoj. 11. rujna održan je i tako značajan sabor u Požunu u vrijeme najveće nevolje, na kojemu su se Mađari na osobito izvanredan način zakleli na vjernost Mariji Tereziji. S isukanim mačevima svi su zajedno, sa svojim palatinom Ivanom Pálffyjem, uzviknuli: „Umrimo za Mariju Tereziju, našega kralja!“ (a ne kraljicu!)
- rujna 1683. dogodila se, tijekom druge opsade Beča od strane Turaka, najslavnija pobjeda ujedinjenih kršćanskih vojski.
- rujna 1748. carica Marija Terezija, uz Papino odobrenje, obnovila je stari naslov ugarskih kraljeva koji seže do vremena svetoga kralja Stjepana: „Apostolski kralj Ugarske“.
Štovanje Marije
U svim tim povijesnim događajima nikada ne smijemo zaboraviti nadnaravnu dimenziju.
Crkva uči da Presvetoj Djevici pripada kult štovanja (dulía), ali zbog njezina uzvišenog dostojanstva kao Majke Božje u najvišem stupnju (hyperdulía, nadštovanje). To se štovanje razlikuje od kulta klanjanja (latría), koji pripada Bogu, Kristovu čovještvu i svetom Križu, kao i od jednostavnoga kulta dulía, koji pripada svetima.
Pobožnost prema Djevici i Bogorodici Mariji, koja vodi nasljedovanju njezinih kreposti, siguran je put prema spasenju. Marija naime za one koji joj se s punim pouzdanjem utječu postiže ustrajnost do smrti, jer je ona opća Posrednica svih milosti i s osobitom naklonošću gleda svoju vjerno odanu djecu. Vjerni biskupi i svećenici, kao i naši narodi, oduvijek su to duboko znali te su se u svim velikim i malim potrebama utjecali Majci Božjoj. Duboko me dirne kada prigodom posjeta različitim zemljama Distrikta uvijek iznova vidim prekrasna marijanska svetišta.
Štujmo Bogorodicu ovih dana
Štovanje koje pripada Presvetoj Djevici Mariji od velike je važnosti za sve nas i za cijelu Crkvu. To štovanje učvršćuje temelje vjere u Crkvi, jer u sebi uključuje vjeru u otkupiteljsko utjelovljenje Isusa Krista, čuva nas od krivih nauka, vodi nas prema svetosti i uvijek proslavlja našega Gospodina Isusa Krista čašću iskazanom njegovoj Majci.
Sveti Toma Akvinski uči nas:
„Budući da je Blažena Djevica Marija Majka Božja, ona ima neku beskrajnu čast od beskrajnoga dobra, a to je Bog. I s toga gledišta ne može biti ničega boljega od nje, kao što ne može biti ničega boljega od Boga.“
(usp. Summa theologiae, Prvi dio, pitanje 25, članak 6., ad 4.)
Marija je jedina koja zajedno s Bogom Ocem može Sinu Božjemu reći: „Ti si moj Sin.“ Tako jasno uči sveti Toma. Veliki teolog kardinal Kajetan (Tommaso de Vio) uči nas da je Marija, primivši utjelovljenoga Boga, rodivši ga i hraneći ga svojim mlijekom, svojim osobnim i naravnim djelovanjem došla do samih granica božanstva.
Štujmo svoju Majku i Zaštitnicu, često joj se molimo i sa svim svojim osobnim potrebama, zahvaljujući i moleći, uvijek se utječimo Mariji. Od svete Katarine Sijenske sačuvana je prekrasna molitva od 25. ožujka 1379.:
„Marijo! Marijo! Ti Hramska Djevice! O Marijo, nositeljice Ognja! Marijo, upraviteljice Milosrđa! Marijo, roditeljice Ploda! Marijo, Otkupiteljice [tal. ricomperatrice] ljudskoga roda – jer je svijet otkupljen, budući da je u [božanskoj] Riječi tvoje vlastito tijelo trpjelo.“
Što trebamo moliti?
Ponajprije svetu krunicu i, ako nam staleške dužnosti to dopuštaju, često također i psaltir, odnosno tri krunice s petnaest klasičnih otajstava krunice.
U svojoj enciklici o krunici Ingruentium malorum iz 1951. papa Pio XII. uči nas:
„Crkva se ne oslanja na silu i oružje, niti na ljudska sredstva, nego jedino na pomoć odozgor, koja se upravo takvim molitvama zadobiva; Crkva je u tome poput Davida, koji je bio naoružan samo praćkom, te neustrašivo kreće u napad protiv paklenoga neprijatelja, kojemu može doviknuti riječima pastirčića: ‘Ti dolaziš na me s mačem, kopljem i štitom; a ja idem na te u ime Gospodina nad Vojskama… i sav ovaj zbor neka spozna da Gospodin ne daje pobjedu mačem ni kopljem’ (1 Kr 17,44.49).“
„Ako zlo i nastojanja zlih sve više rastu, neka se na isti način iz dana u dan sve više učvršćuje i razvija pobožnost svih dobrih! Neka njihov trud bude usmjeren na to da od naše najmilije Majke, upravo po molitvi krunice, koja joj je zasigurno tako mila, izmole da za Crkvu i ljudsko društvo što prije svanu bolja vremena!“
Molimo također tri puta dnevno Anđeo Gospodnji, ujutro, u podne i navečer. U našim krajevima, hvala Bogu, crkvena zvona još često zvone upravo na tu nakanu.
Rado nosimo i škapular Karmelske Gospe, koji pak moramo primiti od svećenika nakon što ga on blagoslovi. Ne mogu dovoljno poticati na pristupanje Škapularskoj bratovštini.
„Presveta Djevica obećava nositeljima škapulara postizanje vječnoga života. To je najvažnija milost od svih.“
(Papa Pio XII.)
Rujan – mjesec anđela čuvara
Sveti Toma Akvinski o anđelima čuvarima kaže:
„Kao što se dakle ljudima, koji putuju opasnim putovima, daju zaštitnici, tako svaki čovjek, dok je na zemaljskom putovanju, ima svoga anđela čuvara. Kada pak čovjek stigne u domovinu, tada više neće imati anđela čuvara, nego anđela koji će s njime kraljevati; kao što će grešnik u paklu imati đavla koji će ga kažnjavati… i tako neće biti lišeni vanjske pomoći koja je dodijeljena cijeloj ljudskoj naravi, naime pomoći anđela čuvara. I premda se tom pomoći ne služe tako da postignu vječni život, ipak ih ona odvraća od mnogih zala koja bi nanijela štetu njima samima i drugima. Jer sami đavli bivaju od svetih anđela spriječeni da nanose štetu koliko bi htjeli; i na sličan način Antikrist zbog toga neće moći pokvariti toliko koliko bi htio.“
(usp. Summa theologiae, Prvi dio, pitanje 113, članak 4.)
Neka svi svećenici ponovno mole leoninske molitve nakon svete mise, zajedno s molitvom svetom Mihaelu. To će doista pomoći Crkvi.
Potičem također sve vas da mnogo češće molite lijepe molitve anđelu čuvaru, koje smo možda još kao mala djeca naučili od svojih roditelja!
„Anđele Božji, moj čuvaru, rasvijetli, čuvaj, vladaj i upravljaj sa mnom, kojega ti je božanska milost povjerila. Amen.“
Ili:
„Sveti anđele čuvaru moj, neka sam ti preporučen; u svim nevoljama budi mi pri ruci i čuvaj me od grijeha. Ovaj dan (ovu noć) molim te: prosvijetli me, vodi me, čuvaj me. Amen.“
S mojim svećeničkim blagoslovom,
p. Johannes Regele
Jaidhof, 1. rujna 2026.
Izvor: https://fsspx.at/
