Služba petorice na čast sv. Klementa Marije Hofbauera

Slavlje na čast bečkog zaštitnika

15. ožujka, na blagdan zaštitnika grada Beča, sv. Klementa Marije Hofbauera, održalo se u bečkoj Minoritenkirche jedno izuzetno posebno slavlje na čast ovog velikog sveca. Nakon puno desetljeća ponovo ga se proslavilo u bečkoj Minoritenkirche, jednom važnom mjestu njegovog djelovanja, sa svečanom Misom po tradicionalnom obredu, k tome u jednom izuzetnom i posebnom obliku, tzv. „Fünfherrenamt“ („služba petorice“), koja u Beču već stoljećima ima dugu i lijepu tradiciju. Na ovo posebno slavlje doputovali su čak vjernici iz Mađarske.

Novi poglavar austrijskog distrikta, p. Johannes Regele, slavio je svečanu Misu, a svećenici iz Češke, Hrvatske i Poljske su mu asistirali, kao i p. Wilhelm, koji djeluje u Mađarskoj. Nadalje su bili prisutni predbogoslovi iz Slovačke, Hrvatske i Austrije, jedan bogoslov iz Poljske i jedan mogući kandidat iz Slovenije. Tako su sve države distrikta bile zastupljene.

U svojoj propovijedi p. Regele podsjetio je na dugu povijest Minoritenkirche bogatu tradicijom te s njome duboko povezanom Talijanskom kongregacijom. Što ovu crkvu čini posebnom je činjenica da je ona bila mjesto djelovanja dvojice velikih svetaca: velikog bečkog propovjednika, sv. Ivana Kapistrana, te Klementa Marije Hofbauera, koji je nakon toliko plodonosnog djelovanja u Poljskoj 1808. došao u Beč. U Beču je katolička vjera zbog zadiranja u crkvene stvari Josipa II. bila skoro izbrisana, nakon što je samo nekoliko desetljeća ranije doživjela procvat. Biskupi su bili povezani s prosvjetiteljstvom i jozefinizmom, djelovali su kao državni službenici, a ne kao crkveni pastiri. P. Hofbauer naišao je na vjersku pustinju, međutim to ga nije ni na koji način obeshrabrilo. Iako je bio pod stalnim policijskim nadzorom, njegov je apostolat vrlo brzo procvao. S njegovim nepokolebljivim povjerenjem u Boga i s njegovom velikom ljubavi prema Bogu i ljudima, stvorio je u Minoritenkirche i u crkvi sv. Uršule središta iz kojih je vjera ponovo postala živa i gdje je liturgijski život procvao, koji je dotad bio toliko ograničen.

Sv. Klement Marija Hofbauer bio je revni molitelj krunice. Često ga se vidjelo po ulicama Beča kako moli krunicu, za Bečane i za svladanje teškoća njegovog vremena. Imao je i gomilu vjernika oko sebe koji su ustrajno molili za njega i njegov apostolat. Vidimo koliko su učinkovite bile te molitve. Krunica je duhovno oružje koje može nadvladati zlo i kojim se često trebamo poslužiti, kako je p. Regele naglasio u svojoj propovijedi.

Vrijeme u kojemu živimo nije toliko različito od vremena ovog sveca. Tada je jedan jedini svećenik mogao promijeniti vjerski život ne samo u Beču, već u cijeloj Austriji. Ne bi li se to moglo i danas ostvariti? Moramo sve više moliti za naše svećenike, potrebne su im naše molitve podrške za njihov težak rad u ovome vremenu, a za to je osobito prikladna krunica.

Nakon završetka sv. Mise blagoslivljena su „Klemesweckerl“ (Klementova peciva), a vjernici su se pod arkadama zadržali za zakusci.

 Izvor: fsspx.at