Riječ Poglavara Distrikta na početku Svete godine 2025.
Draga subraćo, časna braćo i sestre u redovništvu, dragi vjernici, prijatelji i dobročinitelji!
Prije nekog vremena naišao sam na malu privatnu publikaciju p. Johannesa Marije Lenza. Godina 2025. milosna je jer je Sveta godina. Mislim da je ova publikacija duhovni i asketski program za svakoga od nas, vrlo prikladan za preusmjeravanje naših života na ono što je bitno. Želio bih podijeliti ove riječi p. Lenza sa što više ljudi. Zato vas molim da to širite!
Tko je bio p. Johannes Maria Lenz? Rođen u Grazu 1902., isusovačkom redu pristupio je 1923., a nakon školovanja u redu i studija filozofije i teologije, 1935. zaređen je za svećenika. U kasnu jesen 1938. Gestapo ga je istraživao i optužio ga za širenje „neprijateljskih poruka“ i uvredu Adolfu Hitleru. Krajem 1938. do svibnja 1940. bio je u zatvoru Zemaljskog suda u Beču. U kolovozu 1940. odveden je u koncentracijski logor Dachau, gdje je kao zatočenik ostao do travnja 1945., trpeći maltretiranja i mučenja. Nakon oslobođenja neko je vrijeme ostao u Dachauu kao župnik, nakon čega je djelovao kao svećenik u Bečkoj nadbiskupiji. Svoje doživljaje u Dachauu, također na izričit papin zahtjev, zapisao je u knjizi: „Krist u Dachauu“. P. Lenz uvijek je ostao vjeran tridentskoj Misi i neokrnjenom navještaju katoličke vjere. Bio je masovno progonjen od strane Bečke nadbiskupije. Tako je ostatak života proveo u Villachu, nastavivši raditi za spasenje duša. Dana 16. srpnja 1985., na blagdan Gospe od Karmela, završio je ovozemaljski život ovog velikog austrijskog svećenika.
A evo i publikacije „O kršćanskoj ljubavi“:
1. Prava kršćanska ljubav ne treba mnogo riječi, već mnogo djela! Ona živi samo od žrtve i živi u molitvi – ili ne živi uopće!
2. Molimo za tu ljubav svakodnevno! Osobito u božanskoj žrtvi ljubavi (svetoj Misi) i nakon božanske gozbe ljubavi (svete pričesti). „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim… a bližnjega svoga kao samoga sebe!“ (Mt 22, 37-40).
3. U pravilu nikada reći ružnu riječ! Nećemo pritom puknuti! (usp. Jak 3, 1-12) „Jedno srce i jedna duša!“ (Dj 4, 32) Partijanje i „bančenje“ predstavljaju pad dobrog duha u svakoj kršćanskoj zajednici.
4. U pravilu mislimo dobro o svome bližnjemu. Nemojmo nikome pripisivati loše namjere. Pokušavajmo ga opravdati. Neki samo o sebi misle dobro – krivima uvijek smatraju samo druge.
5. Čitajmo mjesečno (ili svake nedjelje): 1 Kor 13, 1-7 i Mt 25, 31-46. „Što ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće…!“ Istinska, prava ljubav postaje nam laka čim vidimo Krista u našim bližnjima!
6. „Postojanom ustrajnošću spasit ćete dušu svoju“ (Lk 21, 19). To znači: bez strpljenja duša je izgubljena! Bez strpljivosti nema poniznosti, bez poniznosti nema ljubavi, bez ljubavi nema kreposti.
7. „Gle, kako je lijepo i kako je ugodno kad braća u miru stanuju zajedno!“ (Ps 132, 1) Budimo dobrohotni prema svima u mislima, riječima i djelima! Krist – milostiv u našim dušama – zahvalit će nam! „Jer je anđelima svojim zapovjedio za tebe…“ (Ps 91, 11) Nebeski knezovi prate naš život!
8. Kršćanska zajednica bez ljubavi je neprirodna, ona predstavlja nijekanje kršćanstva. Iznad svega bi ta ljubav trebala vladati u samostanu – ali ne samo biti tamo! „Ovo je moja zapovijed…!“ (Iv 15, 12) „Nova zapovijed…: Ljubite jedni druge…“ (Iv 13, 34).
9. Često je posvećena osoba, kršćanin, „divno ljubazan“ prema ljudima izvana, ali prema onima u istom kućanstvu sasvim suprotno: naši prvi „bližnji“ su naša braća i sestre, naša obitelj, ljudi oko nas.
10. Nikada ne vrištite i ne vičite ni na koga. To ne priliči domu Gospodnjem kao ni djeci Božjoj! „Poučava s blagošću“ (2 Tim 2, 25), „u četiri oka“ (Mt 18,15), „Premda raspolažeš moću, ipak sudiš blago i vladaš nad nama s velikim milosrđem“ (Mudr 12,18).
11. Nikada se ne svađajte – a najmanje pred drugima! Inače će oni izgubiti vjeru i poštovanje prema našem kršćanstvu. Postajemo sablazan. Plemenita strpljivost i šutnja rodit će junaka! Ono što ne možemo postići ljubavlju, moramo podnijeti strpljivošću – i molitvom. Samo se umrijeti „mora“.
12. Zanovijetanje i kritiziranje je loša navika nezrelih. Kad ljubav progovori, uvijek je prava riječ na pravom mjestu. Gdje vjera i razum govore, ljubav Božja pokazuje svetu volju Božju! Popuštajte – čak i podređenima – kad god i gdje god sveta volja Božja to traži.
13. Prava ljubav je nesebična. Stalno se brine da pomogne drugima i donese radost. Neprestano pronalazi one „najmanje“ (Mt 25, 40) u kojima susreće Krista. To je ona ljubav koja svaki samostan, svaki kršćanski dom čini nebom. „Jedan za sve – svi za jednoga!“
14. Lako je slagati se s dobrim ljudima – čak i s poganima i bezbožnicima (usp. Mt 5, 44-48). Za teške karaktere potrebna je velika krepost. Oni su još osjetljiviji i stoga trebaju još više ljubavi. Zato ovdje još više vrijedi: „Što god učiniste najmanjemu od ovih, meni učiniste!“
15. Svako ljudsko srce gladuje ljubavi! Primjerice redovnici trebaju radikalno napustiti sve svoje voljene. U samostanu stoga očekuju bogatu nagradu – i to s pravom! Inače će potražiti ljubav negdje drugdje. Nemojmo zakazati – inače ćemo biti sukrivci!
16. Djeca Božja vezana su Kristom, utjelovljenom Božjom ljubavlju. Krist je živio i umro za sve – hrana za dušu i brat svima nama – spasitelj u smrti – beskrajna nagrada u vječnosti! Kakvi božanski motivi! „Dječice, ljubite jedni druge“, uvijek iznova je opominjao ostarjeli učenik ljubavi Ivan.
17. Kristova božanska milost i božanska hrana vežu nas neusporedivo čvršće i vrijednije od svih krvnih veza. Kakva tragedija kada prolazimo jedni pored drugih kao stranci ili neprijatelji. Kako se to često događa! Nikad ne zaboravite: kršćanstvo stoji i pada s ljubavlju!
18. U svakom ispitu savjesti, u svakoj ispovijedi: nikada ne zaboravimo grijehe protiv ljubavi! Inače bi oboje bilo besplodno, a ispovijed bi često bila čak i nedostojna. „Otpusti nam duge naše kako i mi…“ (Mt 6, 12) „Što god učiniste najmanjem od ovih…“ (Mt 25, 40) Opet i ponovno: gledajmo Krista u bližnjemu!
19. „Sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom!“ (Ef 4, 26) Tu su i Kristove riječi: „Ako dakle prineseš svoj dar k žrtveniku…“ (Mt 5, 23-24). Jeste li povrijedili nekoga? Brzo mu toplim stiskom ruke recite: „Žao mi je!“ (Lk 17, 4) Tako sazrijeva ljubav na putu do Boga, beskrajna ljubav!
20. Možete imati, biti, znati, moći učiniti i postići sve što možete zamisliti: ako nedostaje ljubav, sve je bezvrijedno. „Ništa sam!… Ništa mi ne koristi!“ (1 Kor 13,2.3) – S ljubavlju je, međutim, sve dobro i veliko pred Bogom – i najmanji i najsiromašniji su u Božjoj naklonosti.
Neka nam dakle Isus pomogne svakodnevno napredovati u ljubavi i udijeli nam obilje milosti za to.
Molimo puno za Crkvu, molimo za zvanja, svećenička zvanja, redovnička zvanja. To je velika briga u Svetoj godini 2025. S tim nakanama želimo posebno obdržavati pobožnosti prvih četvrtaka posvećenih molitvi za svećenike, prvih petaka Srcu Isusovu i subota Srcu Marijinu. Usrdno pozivam vjernike da tih dana prisustvuju svetoj Misi, primaju sakramente i mnogo mole na te nakane. Ta trodnevnica na početku mjeseca veliki je blagoslov.
Blagoslovljena Sveta godina 2025.!
S mojim svećeničkim blagoslovom,
p. Johannes Regele
Jaidhof, 1. siječnja 2025.
Izvor: https://fsspx.at/
