Već za vrijeme progona kršćana u antičko doba, rimski vjernici okupljali su se kod grobova mučenika svake njihove godišnjice u katakombama da slave svetu Misu i odaju počast mučenicima. Nakon što je car Konstantin 313. godine udijelio mir Crkvi, počela je gradnja velikih bazilika nad grobovima mučenika i broj hodočasnika koji su ih posjećivali naglo je rastao. Nisu dolazili samo rimski vjernici, nego su sada kršćani iz bliže i dalje okoline dolazili u Rim slaviti blagdane mučenika.
Hodočašće sedmerim glavnim crkvama Rima unutar jednog dana (od prve večernje do zalaska sunca sljedećeg dana) može se pratiti unazad do 7. stoljeća. Sveta Brigita iz Švedske često je ovamo hodočastila sa svojom kćeri Catherine (koja je kasnije također postala svetica), a i sv. Ignacije također je sa svojom subraćom hodočastio sedmerim crkava neposredno prije osnutka reda kako bi isprosio blagoslov za svoj red.
Hodočašće sedmerim crkvama ponovno je oživjelo i neslućeno poraslo u 16. stoljeću preko rimskog apostola, sv. Filipa Nerija. On si je postavio zadaću obnoviti redovnički život u Rimu i to na sebi svojstven način. I sam je tijekom tridesetak godina nebrojeno puta hodočastio, danju i noću, a ubrzo je uspio i druge potaknuti na to. Nakon liturgijskih slavlja uvijek raspoloženi svetac pozvao je hodočasnike na piknik, a na kraju ga je u procesiji slijedilo nekoliko tisuća ljudi. Sv. Karlo Boromejski jako je cijenio ovo hodočašće i sv. papa Pio napravio ga je samo nekoliko dana prije smrti jer je osjećao da mu se život bliži kraju. Papa Pio IX. podijelio je 1866. potpuni oprost za hodočašće sedmerim crkvama.
Kojih sedam crkava se obilaze tijekom ovog hodočašća?
1. Bazilika sv. Petra u Vatikanu
2. Bazilika sv. Pavla izvan zidina
3. Bazilika sv. Sebastijana izvan zidina
4. Lateranska bazilika
5. Bazilika svetog Križa u Jeruzalemu
6. Bazilika sv. Lovre izvan zidina
7. Bazilika sv. Marije Velike
Ova ruta obuhvaća put od oko 20 km, ali nije propisano cijelim putem hodati, iako je to svakako preporučljivo, koliko to nekome fizička snaga dopušta. Danas hodočašće vodi gotovo isključivo kroz naseljena mjesta i teško je zamisliti kako je to bilo u prošlosti kada je sv. Filip Neri hodočastio. Do crkava se također može putovati automobilom ili javnim prijevozom i tako steći potpuni oprost. Također ne postoji pravilo o redoslijedu posjećivanja crkava, iako iz praktičnih razloga većina hodočasnika kreće od bazilike svetog Petra i zatim slijedi gore navedeni redoslijed, završavajući hodočašće u veličanstvenoj crkvi Santa Maria Maggiore. Međutim, treba posjetiti sedam crkava unutar jednog dana, iako se može započeti u kasnim poslijepodnevnim satima dan ranije. Hodočašće bi trebalo završiti sljedeći dan sa zalaskom sunca.
„Dan ovog hodočašća je vrlo poseban milosni dan za svakog vjernika katolika… pomislite samo koliko je svetaca prije nas tuda hodočastilo! Kada se hoda između Sv. Pavla, Sv. Sebastijana i grada, hoda se preko i između katakombi sv. Domitile, sv. Kaliksta i sv. Pretekstata s mjestima ukopa nebrojenih mučenika koji su dali svoje živote za Krista. Tim su putovima apostoli dolazili u Rim, mučenici su vođeni na pogubljenje, a krvava tijela svetih mučenika nošeni su u katakombe u tihoj tami noći. Tim su rimskim ulicama od apostolskih dana hodali bezbrojni sveci: priznavaoci, utemeljitelji redovničkih redova i posvećene djevice koje su nakon hodočašća ovoga života postigle vijenac vječne slave; što su sve činili, kako su patili i borili se da spase svoju dušu i dušu drugih.“ (citirano iz: A. de Waal, Der Rompilger)
To su misli koje bi nas trebale voditi dok idemo od crkve do crkve. Njemački pisac i veliki poznavatelj Rima, Reinhard Raffalt, napisao je: „Katoličko nebo iznad Rima počiva na ovim crkvama kao na nevidljivim stupovima.“ To je doista tako, hodočašće vodi do srži naše katoličke vjere, gdje ulazimo duboko u povijest kršćanstva sve do njegovih početaka. Sjedinjujemo se s patničkom Crkvom, s mučenicima prvih dana koji su žrtvom svoga života nepokolebljivo ispovijedali Krista Raspetoga i tako sijali sjeme vjere u svim narodima. Sjedinjujemo se s vojujućom Crkvom i s apostolima koji su hrabro i nepokolebljivo preuzeli zadatak koji je čovjeku bez Božje pomoći nemoguć: „Idite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje…“ Ali također dobivamo uvid u proslavljenu Crkvu u veličanstvenim crkvama koje posjećujemo, gdje se divimo prekrasnim umjetničkim djelima koja je ova vjera omogućila ljudima da stvore, postižući najveća kulturna postignuća u čitavoj povijesti čovječanstva. Postajemo svjesni koliko smo i mi dio vojujuće Crkve usred svijeta koji više ništa ne želi znati o Bogu i Crkvi, kolika je naša zadaća u ovom našem vremenu i koliko moramo biti beskrajno zahvalni što smo primili dar milosti vjere, što smo djeca Katoličke Crkve – i to potpuno nezasluženo!
Za dobivanje punog oprosta vrijede uobičajeni uvjeti: u svakoj crkvi treba izmoliti pet puta Očenaš i jednom Vjerovanje.
Zato započnimo sada ovo hodočašće i pridružimo se molitvi pape Pija XII. za Svetu godinu 1950.: „Oče nebeski, otvori srca ljudi glasu svoga Sina u ovom vremenu milosti i spasenja. Neka Sveta godina za sve bude godina pročišćenja i posvećenja, unutarnje obnove i zadovoljštine: godina velikog povratka i velikog oprosta.” U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Izvor: https://fsspx.at/
