Otvaranje nove kapele našeg Svećeničkog bratstva u Zagrebu početkom rujna ove godine nije prošlo bez reakcija onih kojima djelovanje našega Bratstva najviše smeta, a to su današnje crkvene strukture prožete duhom modernizma kojemu su autentični, tradicionalni katolički nauk i bogoslužje u srži protivni. Tako je Zagrebačka nadbiskupija 15. listopada 2025. poslala na sve župe službeno priopćenje u kome se iznose uobičajene optužbe o nezakonitosti i neposlušnosti na račun Svećeničkog bratstva sv. Pija X.
Ovo nije prvi takav potez usmjeren protiv našega Bratstva. Naprotiv, u dosadašnjoj ne tako dugoj povijesti našega djelovanja možemo govoriti o konstantnoj teško nepravednoj i bezdušnoj kampanji koju rukovodeći Zagrebačke nadbiskupije provode s ciljem da bi se diskreditiralo Bratstvo sv. Pija X. Želimo zato dati pregled konkretnih čina koji su dosad poduzeti u tom pogledu.
Povijest odnosa između Nadbiskupije i Bratstva
Nedugo nakon početka povremenog i prigodnog djelovanja FSSPX-a u Hrvatskoj (prve dvije sv. Mise koje su odslužene u Zagrebu 2012. i 2013., a od sljedeće godine sv. Misa u prosjeku svakih nekoliko mjeseci), već u lipnju 2015. Zagrebačka nadbiskupija poslala je svim župnicima obavijest o djelovanju p. Marka Tilošanca (koji je 2014. godine postao službeno član Bratstva, a godinu prije toga priključio se njegovim redovima) koje bi bilo nezakonito i nedopušteno. Iako je p. Tilošanec u svom odgovoru i žalbi na tu odluku svom prijašnjem ordinariju obrazložio njezinu neutemeljenost i nevaljanost, na nju, kao što je već uobičajeno, nije dobio nikakav odgovor.
Sljedeći kontakt između svećenika FSSPX-a i Zagrebačke nadbiskupije bio je pokušaj dogovora oko priznavanja ženidbenih ovlasti, na što je papa Franjo izričito potaknuo biskupe u svom pismu od 27. ožujka 2017. Na pismo upućeno Nadbiskupiji 15. rujna 2017. stigao je 24. listopada odgovor u kome su se Nadbiskup i Kancelar oglušili na tu zamolbu, i to pozivanjem na neistinite i nepostojeće tvrdnje iz samog papinog pisma.
Sljedeće godine tadašnji zagrebački nadbiskup, Josip Bozanić, poduzima prvi javni korak u pokušaju naše diskreditacije objavom priopćenja usmjerenog protiv podjele sakramenta svete potvrde 13. svibnja 2018. U pismu se iznose klasične nepotkrijepljene optužbe o nezakonitosti podjele naših sakramenata, utemeljene na cjelokupnom nepravednom i nevaljanom postupku i kampanji protiv našega Bratstva na općoj razini, čije su jedino glavno utemeljenje destruktivne modernističke reforme koje FSSPX ne želi prihvatiti zbog svoje odanosti Tradiciji Crkve. U svom odgovoru naši svećenici, poglavar Distrikta p. Frey i p. Tilošanec, ukazuju na taj problem uz zamolbu Nadbiskupu da se objektivno razmotre ti razlozi, na što opet izostaje ikakva povratna reakcija.
Nadalje valja zabilježiti reakciju Zagrebačke nadbiskupije na prelazak jednog od njezinih svećenika u naše redove, koja se opet sastojala od javnog priopćenja s ciljem diskreditacije.
U sljedećem razdoblju Nadbiskupija se i dalje neumorno bori protiv vjerodostojnosti našega djelovanja, i to na praktičnoj i administrativnoj razini. Nakon što su se, kao što je bilo rečeno, odgovorni iz Nadbiskupije oglušili na papinu zamolbu za dogovor oko podjele ženidbenih ovlasti, oni tu agendu provode dalje odbijajući upisati u maticu krštenih napomenu o ženidbi osoba koje su prethodno bile krštene u nekoj od njezinih župa. U tu svrhu obavještavaju se svi svećenici Nadbiskupije da im je to zabranjeno činiti te da su dužni o tome obavijestiti Nadbiskupski duhovni stol. Provode se također posebni proskribirajući postupci onih koji su kod nas primili sakrament svete potvrde te se pojedinim našim vjernicima izričito uskraćuje mogućnost kumovanja kod sakramenta krštenja ili potvrde.
Rukovodeći iz Nadbiskupije također odgovaraju negativno na upit jednog našeg vjernika da bi se krštenje njegovog djeteta iz naše kapele upisalo i u župnu maticu krštenih, iako time istovremeno prešutno priznaju opravdanost vođenja naše vlastite administracije u pogledu podijeljenih krštenja.
Od osobnih kontakata valja spomenuti pokušaj nas dvojice svećenika da se uspostave odnosi s novim nadbiskupom, Draženom Kutlešom. U pismu upućenom Nadbiskupu u ožujku 2024. molimo za primanje u audijenciju i razgovor, ali ni na to ne dobivamo nikakav odgovor. U većini drugih biskupija gdje djeluje Svećeničko bratstvo unutar Austrijskog distrikta, postoji dobronamjerna suradnja u pogledu ženidbi, potpuno u skladu s namjerom pape Franje. Dopušteno nam je u crkvama služiti misu, voditi sprovode, podjeljivati sakramente itd. Mnogi kardinali, nadbiskupi i biskupi dobrohotno su nas primili i vodili srdačne razgovore s nama.
Otvorenost prema svima – osim tradicionalnim katolicima
I konačni čin svih ovih aktivnosti u kojima bismo s jedne strane mogli prepoznati metode prave hajke, a s druge opet suptilnih agitacija, predstavlja ovo posljednje pismo upućeno svim župnicima u Nadbiskupiji. Na tvrdnje iznesene u pismu već je prethodno više puta opsežnije odgovoreno pa smatramo da nema potrebe ulaziti u detaljnije raščlambe. Ono što ovdje vrijedi primijetiti je ozbiljni legalizam koji se primjenjuje samo kada su u pitanju katolici vjerni Tradiciji. U svim ostalim slučajevima pokazuje se iznimna tolerancija te se ne zazivaju kanoni i pravila, nego se, naprotiv, toleriraju svakovrsni prijestupi na koje se tek u onim težim slučajevima primjenjuju samo određena administrativna rješenja.
Da Božja providnost ima smisla za humor, a ponekad i pravu ironiju, pokazuju nam upravo aktualna događanja u koja je službeno uključena ista Zagrebačka nadbiskupija, a to je skandalozni ekumenski i međureligijski skup pod nazivom „Dan duha Asiza“. Ondje će se okupiti predstavnici svih većih religijskih skupina koje navodimo prema službenom programu: „Evangeličke crkve, Islamske zajednice u Hrvatskoj, Makedonske pravoslavne crkve, Reformirane kalvinske kršćanske crkve, Baptističke crkve, Srpske pravoslavne crkve, Židovske općine Zagreb i Židovske vjerske zajednice Bet Israel u RH.“ Dakle sa svima njima može se voditi dijalog i svima se iskazuje dobrodošlica. Iako su svi oni odijeljeni od Crkve te se nalaze u raskolu i krivovjerju, a neki od njih nisu ni kršćani, ipak se ni za koga od njih neće čuti riječi osude poput onih izrečenih u dotičnom pismu: da se ne nalaze u zajedništvu s Crkvom, da nemaju ovlasti djelovati, da bi sudjelovanje u njihovim aktivnostima bilo protivljenje crkvenoj disciplini ili izlaganje primanju nedopuštenih ili nevaljanih sakramenata i da bi njihovi sljedbenici trebali napustiti svoje zajednice i ući u zajedništvo s Crkvom. Naprotiv, o svim ovim skupinama na takvim tzv. ekumenskim skupovima moći će se čuti samo pozitivne i pohvalne riječi, kao da se radi samo o drukčijim izrazima religioznosti koja bi za nekoga bila podjednako vrijedna pred Bogom. Dapače, s istima će se na tim skupovima zajednički i moliti. Na njihova se pisma i zamolbe neće odgovarati s ignoriranjem, neistinama i prijezirom kao u našem slučaju, nego će ih se spremno prihvaćati sa željom da im se svidi.
Neupućenom promatraču ova bi se priča zasigurno učinila nadrealnom i nestvarnom. Ali, nažalost, ona je vjerni prikaz stvarnosti u kojoj današnje crkvene strukture djeluju dosljedno u skladu sa svojim modernističkim načelima, prema kojima je vjera prvenstveno stvar čovjekovog subjektivnog doživljaja i osjećaja, dok je njezin objektivni karakter – sadržaj, nešto sporedno i nebitno. To je jedino moguće objašnjenje kako današnji crkveni službenici, vjerni modernističkim načelima proizašlima iz reformi Drugog vatikanskog sabora, mogu biti u dijaloškom i molitvenom zajedništvu, prijateljstvu i bratimljenju s predstavnicima nekatoličkih i nekršćanskih religija koji odbacuju istine katoličke vjere, dok će surovo progoniti one koji su vjerni katoličkom nauku i bogoslužju koje je Crkva čuvala kroz sva stoljeća.
Sama ova činjenica dovoljan je odgovor da se prokaže dvoličnost ove modernističke agende, koja s druge strane opet izražava dosljednost onom načelu diktature relativizma koje je razotkrio svojedobno sam kardinal Ratzinger, a koja se, u skladu s duhom svijeta s kojim se crkveni službenici žele zbližiti i usvojiti ga prema načelima aggiornamenta Drugog vatikanskog, pretače u njihov vlastiti modus operandi. Ali kao što ovaj svijet živi u lažnom uvjerenju da je, budući da je njegov duh zavladao današnjim društvom, nadvladao i pobijedio kršćansku civilizaciju, tako se i današnji crkveni sljedbenici diktature relativizma varaju u svom uvjerenju da su pobijedili samo zato što su zauzeli crkvene ustanove.
Vjerni vjekovnom poslanju Crkve
„U ovome času preklinjemo Rim i biskupe: odrecite se zlokobnog ekumenizma, laiciziranja države i protestantiziranja božanskoga kulta; vratite se zdravoj Tradiciji Crkve! Pa makar s tisuću dekreta i ekskomunikacija zapečatili grob koji ste iskopali istinskoj svetoj Misi, katekizmu Tridentskoga sabora i sveopćem kraljevanju Isusa Krista: život će ipak uskrsnuti, čak i iz zatvorenog groba. Jeruzaleme, Jeruzaleme, obrati se Gospodinu, Bogu svome!“ (Propovijed p. Franza Schmidbergera sa sprovoda nadbiskupa Marcela Lefebvrea, 2. travnja 1991.)
Naše Svećeničko bratstvo sv. Pija X. osnovano je 1970. godine uobičajenim crkvenim putem. Statut Bratstva službeno je odobrila Kongregacija za kler. Mi jednostavno nastavljamo ono što je Crkva oduvijek činila. Nismo izvan Crkve; to je teška kleveta od strane onih koji svjesno ili nesvjesno rade na uništavanju Crkve. Nažalost, previše njih dopustilo si je da ih zanese ta sljepoća. Naravno, svaku svetu Misu služimo u zajedništvu s papom i lokalnim biskupom; često molimo za crkvene vlasti, duboko smo sjedinjeni s njima i uvijek im se pokoravamo tamo gdje je to istinska poslušnost, a ne slijepa, destruktivna poslušnost koja ide protiv vjere i doprinosi uništenju Crkve. Naš preuzvišeni Nadbiskup je najsrdačnije pozvan da posjeti našu ustanovu; naša kuća mu je uvijek otvorena.
Tako želimo nastaviti svoje poslanje za posvećenje i spasenje duša u vjernosti onom istom poslanju koje je Crkva čuvala kroz cijelu svoju povijest: tradicionalnom nauku, bogoslužju, moralu, duhovnosti i disciplini, sa sviješću da je to najbolji i jedini put vjernosti Crkvi zbog kojega nitko ne može biti kažnjen. Pritom ne pristajemo na kompromise i ucjene, gdje će se katolicima vjernima Tradiciji htjeti podmetnuti kukavičje jaje, dopuštanjem tradicionalne Mise u vrlo ograničenim uvjetima, bez pravog nauka i pastirskog vodstva, čak naprotiv, pod pretpostavkama izloženosti istom modernističkom duhu u kome će se Tradicija svesti na pitanje subjektivnog ukusa ili pukog ritualizma.
„Djelujući tako, milošću Božjom i uz pomoć Blažene Djevice Marije, svetoga Josipa i svetoga pape Pija X., uvjereni smo da ćemo ostati vjerni Rimokatoličkoj Crkvi, kao i svim Petrovim nasljednicima i tako biti fideles dispensatores mysteriorum Domini Nostri Jesu Christi in Spiritu Sancto (vjerni upravitelji otajstava našega Gospodina Isusa Krista u Duhu Svetomu).“ (Proglas nadbiskupa Lefebvrea od 21. studenoga 1974.)
Jaidhof, 24. listopada 2025.,
blagdan sv. Rafaela arkanđela
p. Johannes Regele,
poglavar Distrikta za Austriju, Češku, Slovačku, Mađarsku, Sloveniju i Hrvatsku
p. Marko Tilošanec
