Ako su naše duše obuzete strahom od budućnosti, pomislimo na ovu preporuku našega Gospodina njegovim apostolima (Evanđelje 14. nedjelje nakon Duhova). A naš dobri Učitelj kao glavni razlog za to pouzdanje navodi očinsku dobrotu Boga koji bdije nad svojom djecom:
„Pogledajte ptice nebeske; ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš Otac nebeski. Niste li vi mnogo vrijedniji od njih?“
Bog nam ne zabranjuje prikladnu brigu za vremenite stvari: otac obitelji mora brinuti o osiguravanju sredstava za život svojoj obitelji; majka obitelji o neometanom vođenju kućanstva i odgoju djece; student o pripremi za ispit…
Ali nam zabranjuje pretjeranu brigu za sutrašnjicu. Promišljenost je krepost, ali „svako godišnje doba ima svoju brigu, kao što ljeti postoji briga za žetvu, a u jesen za berbu. Ako bi se, stoga, netko već ljeti brinuo o berbi, nepotrebno bi unaprijed preuzeo brigu koja odgovara idućem godišnjem dobu; stoga: ne brinite se tjeskobno za sutrašnjicu”, objašnjava sv. Toma Akvinski.
Anđeoski naučitelj jednostavno slijedi Evanđelje koje nas poziva da pogledamo što je Gospodin već učinio za nas i oko nas: dao nam je najveće darove tijela i duše; On pruža tu pomoć drugim bićima, biljkama i životinjama, u skladu s njihovom naravi; Otac zna što nam je potrebno.
Pogrešna briga često je potaknuta prevelikom znatiželjom koja nas stavlja pred bujicu informacija koje premašuju količinu koju je Bog predvidio da možemo obraditi; nedostatkom duha žrtve koji stvara pretjerani strah od oskudice ili patnje; te konačno, utjecajem suvremenog mentaliteta i njegovog pozitivističkog morala, koji umu otima čvrsti oslonac zdravog razuma.
Što se tiče ove posljednje točke, vratimo se u stvarnost: neko je djelo zabranjeno jer je loše, zapovjeđeno jer je dobro; a ne: djelo je dobro jer je određeno zakonom, loše jer je zabranjeno.
Zadržimo stoga mir kada moramo odbiti loša djela ili izvršiti dobra i nužna djela koja bi ljudski zakon htio zabraniti: on nije odlučujući kriterij moralnosti nekog djela.
Koja je svrha ovih razmatranja? Poštedjeti vas nepotrebne brige u vezi s posvećenjima u Écôneu 1. srpnja.
Bilo tu osude ili ne, ova su posvećenja nužno i dobro u vidu sve dublje krize u Crkvi, kako bi vam se zajamčila kršćanski život na koji imamo pravo. Vjerujmo svom zdravom razumu! Budimo realni!
„Naša kuća gori“, rekao je Jacques Chirac o globalnom zatopljenju. Što se tiče klime, ne znam. Ali što se tiče Crkve, možemo vidjeti da je od Drugog vatikanskog sabora požar zapaljen uvođenjem novih nauka koji su očito štetni za vjeru.
Kada kuća gori u jednosmjernoj ulici, vatrogasci su manje zabrinuti zbog znaka „zabranjen smjer“ Usredotočeni su na neposrednu hitnost spašavanja života. Nužda je iznad zakona.
Dakle, kada vam neki kažu: „Morate umrijeti živi spaljeni, jer je gašenje duhovnog požara koji uništava vaše duše protivno kanonskom pravu“, potpuno ste u pravu kada bez straha odgovarate – a to je i odgovor naših poglavara pri odlučivanju o ovom obredu posvećenja; gori požar; kada se duše mogu spasiti, mora se intervenirati, čak i ako nas to naizgled prisiljava da idemo protiv struje. Postupiti drugačije bilo bi nerazumno.
Nadalje, kao što Evanđelje preporučuje, promotrite djelovanje Providnosti u prošlosti kako biste se umirili u vezi s budućnošću.
Za neke od vas prošlo je mnogo godina, za druge tek nekoliko godina ili mjeseci, otkako dolazite ovamo nahraniti svoju dušu. Velika većina vas otkrila je Svećeničko bratstvo svetog Pija X. nakon 1988. godine, odnosno nakon posvećenja koja je izvršio nadbiskup Lefebvre.
Čak i tada se govorilo o raskolu, a nadbiskupa Lefebvrea optuživalo se za prekid zajedništva i stvaranje paralelne Crkve. S vremenskim odmakom, jeste li se mogli uvjeriti u takve optužbe?
Je li vas povezanost sa Svećeničkim bratstvom svetog Pija X. udaljila od Crkve? Je li zbog toga manje volite Katoličku Crkvu i jeste li postali članom neke druge crkve? Ne. Apsolutno ne.
A biskupi Svećeničkog bratstva svetog Pija X. gotovo četrdeset godina nikada nisu djelovali kao da su hijerarhija koja zamjenjuje onu crkvenu.
Međutim, ta se situacija neće promijeniti s ovim posvećenjima 2026. godine. Bit će isto kao i od 1988., samo s nekoliko biskupa više, nešto mlađih, kako bi se – sve dok traje kriza u Crkvi – nastavila jamčiti sredstva posvećenja na koja imate pravo.
p. Benoît Espinasse
Izvor: fsspx.news
