Prve subote u mjesecu svibnju, 6. 5. 2023., održana je u Kapeli sv. Josipa u Zagrebu podjela sakramenta sv. Potvrde. Bila je to treća podjela sakramenta sv. Potvrde od početka djelovanja Svećeničkog bratstva sv. Pija X. u Hrvatskoj te četvrti biskupski pohod našoj domovini. Prvi put je Hrvatsku posjetio msgr. Fellay 2015. godine, tada kao generalni poglavar Svećeničkog bratstva. Potom je prva svečanost podjele sv. Potvrde održana 2018. (msgr. Tissier de Mallerais), druga 2021. (msgr. de Galarreta), a ovaj put nas je ponovno pohodio msgr. de Mallerais, podijelivši sakrament sv. Potvrde devetoro krizmanika.
Preporučamo naše krizmanike u vaše molitve! U nastavku donosimo biskupovu propovijed s ove velike svečanosti.
Propovijed msgr. Tissiera de Malleraisa prigodom podjele sakramenta sv. Potvrde u Zagrebu, 6. svibnja 2023.
Dragi vjernici, za mene je velika milost da kao biskup mogu biti ovdje među vama radi podjele sakramenta Potvrde. Sada ćete, dragi krizmanici, primiti sakrament sv. Potvrde, jedan od sedam sakramenata Crkve, koji je naš Gospodin Isus Krist ustanovio da bi nam podijelio Duha Svetoga. Naravno, primili ste već Duha Svetoga na krštenju, gdje ste bili kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, ali sada ćete to primiti u jednoj novoj punini.
Obred sv. Potvrde sastoji se od dvije stvari. To je ponajprije polaganje biskupovih ruku na glavu, koje označuje prenošenje ovlasti da javno naviještate svoju vjeru. Drugo je pomazivanje čela uljem – svetom krizmom, što označuje ulazak Duha Svetoga u vaše duše. Tako vam sveta Potvrda daje dvije velike stvari: prvo je sakramentalni pečat, a drugo milost. Dakle, najprije se prima ovlast da javno naviještamo vjeru, i to naspram neprijatelja Crkve kao što su masoni, koji žele uništiti vjeru, ili oni koji još ne vjeruju, ali im treba posvjedočiti da bi se obratili u Crkvu. A milost Potvrde je pravo koje stječemo – ne ljudsko pravo, nego ono koje dolazi od Krista, da zadobijemo Božju pomoć koju trebamo za borbu, i to borbu za vjeru, da bismo ostali katolici, vjerni Tradiciji i kao drugo, da bismo se borili protiv svojih pogrešaka i slabosti, da bismo sačuvali čistoću i vjeru.
Sveta Potvrda daje vam sedam darova Duha Svetoga. Znate da su darovi Duha Svetoga poput jedara na brodu naše duše u koje puše vjetar Duha Svetoga kako bi nas vodio prema luci blaženstva. Među sedam darova Duha Svetoga u sv. Potvrdi posebno se ističe dar jakosti da se borimo protiv svojih grešnih sklonosti. Želio bih zato dati jedan primjer u kome se ističe dar jakosti. Ne radi se o svecu, ali ipak, riječ je o svećeniku svetoga života – to je Marcel Lefebvre, utemeljitelj našeg Svećeničkog bratstva. U svojoj mladosti, kada je imao deset godina, nakon što je primio sv. Potvrdu, odlučio je svaki dan ministrirati pri sv. Misi. To je bilo tijekom Prvog svjetskog rata, kada se Francuska borila s Pruskom i Prusi su zaposjeli sjeverni dio Francuske, pa tako i Tourcoing i Lille, gradove u kojima je živio Marcel Lefebvre. Unatoč opasnosti, Marcel bi se prije šest sati ujutro zaputio ulicama da bi svećeniku ministrirao. Pruska vojska zabranila je izlaziti na ulice prije šest sati, ali unatoč tome, Marcel bi već četvrt sata prije šest bio na ulici. A to je bilo opasno jer su vojnici bili na ulici i da su ga uhvatili, vjerojatno bi ga izudarali puškama. Jednog dana, kada je već bio na ulici, vidio je na uglu dva vojnika koji su ga čekali te se vratio kući i nije mogao ministrirati. U deset sati je došao u školu pa ga je svećenik pitao zašto nije došao. Odgovorio je da su vojnici bili na ulici. Svećenik je to uvažio i rekao mu da sljedeći dan dođe drugim putem. Marcel je to prihvatio i rekao da će dalje ministrirati. Nije bio siguran u to, ali je bio odlučan, hrabar, spreman da trpi, ne doduše za vjeru, ali za sv. Misu.
Druga zgoda iz Marcelova života, kada je malo odrastao i imao sedamnaest godina, postao je član Bratovštine sv. Vinka Paulskog za skrb o siromašnima i bolesnima u njegovom gradu. S jednim školskim kolegom išao bi svake subote po ulicama posjećivati te bijedne ljude kako bi im pomogao. Bio je spreman prikazati svako subotnje popodne kako bi posjećivao bolesne i siromašne. A njegova braća i rodbina pitali su se: a gdje je Marcel? A majka bi im odgovorila da pohađa bolesne. Jednom je pohodio jednog siromašnog, hromog urara koji nije imao mušterije. Marcel je ušao u kuću i pronašao nered te je rekao čovjeku da će sve počistiti i popraviti i pronaći nove mušterije. I Marcel je to napravio. Jednog dana je Marcelova mlađa sestra Christiane pitala poznaje li kojeg urara. On je odgovorio da poznaje i da će ga pronaći na uglu ulice. Christiane je otišla i nije pronašla nikakav natpis na kući. Pokucala je na vrata i dobila odgovor da uđe. Otvorila je vrata i pronašla siromašnog, hromog čovjeka. Bila je prestrašena i rekla je da traži urara. Čovjek je odgovorio da je to on. „A dobro, možete li popraviti moj sat?“ „Da, dođite za tjedan dana.“ Ona je došla i dobila je svoj sat. Čovjek ju je pitao: „Ali kako ste došli do moje adrese, kad nema nikakvog natpisa ili izloga?“ Christiane je odgovorila: „Moj brat dao mi je Vašu adresu“. „A, tako. A kako se zove Vaš brat?“, upitao je urar. Christiane je odgovorila: „Zove se Marcel Lefebvre“. Urar je odgovorio: „A, Vi ste sestra Marcela Lefebvrea? Znate, Vaš brat je svetac. Kada je vidio nered i prljavštinu u mom stanu, sve je popravio i sada vodim novi život, imam nove mušterije, zahvaljujući svetosti tog Marcela.“
Ovdje imamo uzor kreposti jakosti – subotu popodne darovati drugima, samodarivanje. To je jakost. I naravno, tijekom rata – jakost da se ide na ulicu unatoč vojnicima koji su ga čekali. Dragi krizmanici, to je mali uzor za vas – samodarivanje i odlučnost da unatoč opasnosti naviještamo svoju vjeru i privrženost Tradiciji Crkve. Molimo, dragi vjernici, za naše krizmanike, da bi bili spremni trpjeti za vjeru. Preporučimo se zagovoru mučenika koji su za vjeru prolili svoju krv, a posebno zagovoru Blažene Djevice Marije koja je kraljica mučenika, da biste se po njezinom zagovoru kod Boga, dragi krizmanici, hrabro i odvažno borili za vjeru i postali pravi vojnici Isusa Krista. Amen.