Cilj koji si je postavilo Svećeničko bratstvo sv. Pija X. je obnova katoličkog svećeništva i svega što je s njim povezano. Sukladno tome, podjela svetih redova vrhunac je cijele godine ne samo za bogoslovsku zajednicu, već, moglo bi se reći, za cijelu našu duhovnu obitelj.
Njemačko govorno područje imalo je poseban razlog za slavlje ove godine: dok je većina kandidata za ređenje u protekle tri godine dolazila iz istočnoeuropskih zemalja, vjernici iz Njemačke, Austrije i Švicarske sada su primili više od naknade s četiri nova svećenika iz vlastitih redova. Među petoricom bogoslova koji su u istom obredu zaređeni za đakona, bila su zastupljena dva Nijemca, uz Australca, Libanonca i Poljaka. Radost je još povećala činjenica da broj kandidata koji su u ovogodišnjoj uočnici sv. Petra i Pavla (28. 6.) iz ruku biskupa Bernarda Fellaya mogli primiti svete redove, s ukupno devet ređenika, već dugo nije bio tako velik.
U svojoj propovijedi upućenoj kandidatima za ređenje i otprilike 3000 vjernika okupljenih u parku dvorca, biskup Fellay izjavio je da je uslijed postkoncilskih reformi svećenik posebno često bio zaboravljen, a njegov pravi identitet bio iskrivljen. Međutim, budući da svetost Crkve bitno ovisi o svetosti njezinih svećenika, trenutna kriza u Crkvi ukorijenjena je naročito u krizi svećeništva. Jer samo svećenik, kao oruđe odabrano od Boga, kao produžetak utjelovljenja, svojim posvećenim rukama podjeljuje sakramente, prije svega svetu misnu žrtvu, iz koje proizlaze sve milosti. Bez svećenika, bez svete Mise, ovi najvažniji izvori milosti ostali bi nam zatvoreni. Stoga kandidati za ređenje trebaju s čvrstim povjerenjem vjerovati u uzvišenost svoje službe i istovremeno čuvati najdublju poniznost. Upravo ta vjera u istinsko svećeništvo, pravu misnu žrtvu i pravi nauk Crkve u stanju je „pobijediti svijet“ (1 Iv 5, 4).
Potaknuti takvim žarom, naši novi svećenici uskoro će se moći okušati u svom prvom apostolatu nakon što završe svoja prva mladomisnička putovanja. Međutim, nijedan od četvorice novozaređenih svećenika neće se isprva vratiti u domovinu. P. Raphael Sidler, rodom iz Švicarske, uputit će se na svoju prvu službu u Gavrus u dalekoj Normandiji. Gotovo jednako daleko bit će njegov sunarodnjak, p. Ludovic Udressy iz Valaisa, koji će nadalje djelovati u sjedištu Talijanskog distrikta u Albanu blizu Rima. U međuvremenu, sjedište Njemačkog distrikta u Stuttgartu moći će dobiti pomoć austrijskog patera Klausa Rumpla. A pater Adrian Deger iz Badena preselit će se u Wil (Švicarska) kako bi podupro tamošnji priorat i školu. Životi kandidata za ređenje jasno svjedoče o važnosti katoličkih škola u buđenju duhovnih zvanja: trojica od četvorice novih svećenika otkrila su svoj poziv u školi koju vodi Bratstvo.
Iskorak iz tišine svakodnevnog bogoslovskog života i ulazak u ozbiljnost apostolata zasigurno je uvijek veliki izazov. Stoga molimo apostolske prvake Petra i Pavla, kao i sve svete sluge Božje, da naši novi svećenici nastave razvijati plodonosnu djelatnost u svojoj novoj sredini i ostanu vjerni svom uzvišenom pozivu do kraja.
I ove godina se na ovoj svečanosti okupio lijepi broj hrvatskih vjernika iz domovine i iseljeništva koji su se kasnije zadržali u druženju u tradicionalnom „hrvatskom kutku“. Preporučamo posebno u molitve našeg australskog đakona hrvatskih korijena, Nicholasa, na njegovom putu prema svećeništvu!
Izvor: https://fsspx.at/
