Dragi vjernici,
Svećenik ne stoji samo za oltarom i ne naviješta samo Božju riječ – on je na poseban način pozvan biti duhovni otac ljudi koji su mu povjereni. Zato ga nazivamo i ocem – paterom.
Što čini dobrog duhovnog oca? Na koje se sve načine očituje duhovno očinstvo svećenika?
Prije svega, ono se očituje u molitvi. Kao što je sam Isus u svojoj velikosvećeničkoj molitvi molio za ljude (usp. Iv 17), tako i svećenik moli za vjernike koji su mu povjereni i za sav narod. Upečatljiv primjer nalazimo već u Starom zavjetu: nakon događaja sa zlatnim teletom Mojsije posreduje za narod i moli Boga da mu oprosti (usp. Izl 32).
I sveti župnik arški započeo je svoj pastoralni rad u gotovo zamrloj župi ponajprije molitvom za svoju zajednicu, združenom s djelima pokore. Jer, premda svećenik ne može uvijek doprijeti do svakoga pojedinca, ipak može moliti za sve i sve povjeriti Bogu.
Taj prisni odnos s Bogom temelji se na prijateljstvu s Kristom. Isus kaže: „Više vas ne zovem slugama, nego prijateljima.“ (Iv 15,15). Bog može odbaciti sluge, ali prijatelje ne. Nadalje, u Evanđelju po Ivanu kaže: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i da vaš rod ostane, da vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.“ (Iv 15,16).
Drugi se oblik očinstva očituje u sakramentima. Dijeleći svetu pričest, svećenik daje narodu koji mu je povjeren duhovnu hranu – štoviše, daje im samoga Boga.
Isto tako, propovijedajući naviješta Božju riječ te tako hrani vjernike poput oca koji skrbi za svoju djecu.
To očinstvo osobito dolazi do izražaja u osobnim duhovnim razgovorima. Katkad vjernik kaže: „Oče, reći ću vam nešto što još nikome nisam rekao.“ Saslušati čovjeka s takvom otvorenošću duboko je plodonosan oblik duhovnog očinstva. Pritom nije riječ o tome da druge oblikujemo prema vlastitim zamislima ili da im nešto namećemo, nego da im pomažemo i hrabrimo ih da se daju voditi Duhom Svetim. To zahtijeva suosjećanje i poniznost: ne nuditi gotove recepte, nego pristupiti svakoj osobi pojedinačno. Svećenik ne mora imati rješenje za svaki problem niti odmah odgovor na svako pitanje. Pritom ne smije zaboraviti da i njemu samome treba vodstvo. Čak je i Mojsije, koji je s Bogom razgovarao licem u lice, prihvatio savjet svojega tasta Jitra (usp. Izl 18,14–23).
Na osobito dubok način svećeničko se očinstvo doživljava u sakramentu svete ispovijedi. Tu Božje milosrdno očinstvo postaje opipljiva stvarnost. Za svećenika je velik dar biti svjedok i oruđe toga božanskog milosrđa. Koliko se samo mira, duhovne radosti i unutarnjeg iscjeljenja daruje po tom sakramentu!
Napokon, duhovno se očinstvo očituje i u vodstvu. Svaki svećenik prije ili poslije preuzima neku manju ili veću odgovornost upravljanja. I u tome se ostvaruje njegovo očinstvo: u služenju općemu dobru, u brizi za jedinstvo i u zauzimanju za duhovni rast ljudi koji su mu povjereni. Ne radi se o podvrgavanju drugih, nego o pomaganju da prirodno i nadnaravno sazrijevaju. Zato opominje sveti apostol Petar: „Pasite stado Božje koje vam je povjereno; nadgledajte ga ne prisiljeno, nego dragovoljno po Božju; ne zbog prljava dobitka, nego dragovoljno; ne kao gospodari nad baštinom, nego budite uzor stadu.“ (1 Pt 5,2–3).
Dragi vjernici, želio bih vas od srca zamoliti i potaknuti da žarko molite za svećenička i redovnička zvanja. Molite jednako tako i za one koji su već odgovorili na taj poziv. Neka im Bog svima udijeli svoju milost da dostojno žive svoj poziv, vjerno u njemu ustraju i donose obilne plodove u svome duhovnom očinstvu.
Zaitzkofen, 21. lipnja 2026.
p. Pascal Schreiber, rektor
27. lipnja 2026. (subota)
Misni obrazac: Gospa od Neprestane Pomoći
8:45 – Početak procesije
9:00 – Papinska Misa s preuzvišenim biskupom Alfonsom de Galarretom u parku dvorca, tijekom koje će biti podijeljeni đakonat i svećeničko ređenje
Nakon Mise slijedi podjela mladomisničkog blagoslova u parku dvorca.
16:30 – Večernja s euharistijskim klanjanjem u parku dvorca
Naši kandidati za ređenje
Andreas Heumesser
Rođen je 1992. godine kao prvo od sedmero djece, a odrastao je u selu pokraj Rottenburga na Neckaru. Budući da je njegova obitelj nedjeljom, a nekad i radnim danima, odlazila na svetu misu u crkvu Svetoga Križa u Reutlingenu, od najranije je dobi naučio cijeniti Tradiciju. Zato je bez razmišljanja u gimnaziji odabrao latinski kao drugi strani jezik. Nakon prve svete pričesti isprva je služio kao ministrant, a kada je bio potreban orguljaš, rado je prihvatio i tu službu.
Nakon završetka gimnazije studirao je matematiku u Tübingenu. U to se vrijeme uključio u Katolički pokret mladeži (KJB), gdje je postao zamjenik voditelja skupine i član užeg vodstva. Na jednoj omladinskoj akademiji p. Bernhard iz samostana Reichenstein održao je predavanje o svećeničkom pozivu. To ga predavanje više nije napuštalo. U njemu je sazrela duboka želja da svoj život kao svećenik posveti Bogu. Tako je 2020. godine, zajedno s još desetoricom kandidata za svećeništvo, stupio u Bogosloviju Srca Isusova u Zaitzkofenu, a ove će godine primiti svećeničko ređenje.
Njegova mlada Misa održat će se 18. srpnja u Oberndorfu pokraj Rottenburga na Neckaru.
Marius Pentrup
Rođen je 1991. godine u Südkirchenu u njemačkoj pokrajini Münsterland kao prvo od troje djece. Njegova je obitelj pohađala svetu Misu u mjesnoj župi. Nakon završetka gimnazije započeo je studij ekonomije. Tijekom studija sprijateljio se s bogoslovima iz biskupijske bogoslovije. Traganje za Božjom voljom u njemu je probudilo želju da postane svećenik, no umjesto toga nastavio je studirati katoličku teologiju. Nakon razdoblja provedenoga u Rimu upisao je biskupijsku bogosloviju u Münsteru.
U to se vrijeme, preko prijatelja, upoznao s tradicionalnom latinskom Misom. Susreti s mjesnom kapelom Bratstva sv. Pija X. i s nekim obiteljima koje su joj pripadale pobudili su njegovo zanimanje za Svećeničko bratstvo sv. Pija X. Apostolat članova Bratstva na internetu uvjerio ga je u argumente Tradicije. Napustio je biskupijsku bogosloviju te se, nakon završetka studija i obavljenih duhovnih vježbi u Zaitzkofenu, odlučio stupiti u Bogosloviju Srca Isusova. S velikom radošću iščekuje svoje svećeničko ređenje i služenje dušama.
Njegova mlada misa u rodnom kraju održat će se 4. srpnja u Herbernu. Više informacija može se pronaći na www.pentrup.net.
Paolo Boghos
Rođen je 1995. godine u Bejrutu. Kao izravni potomak obitelji koja je podnijela mučeništvo tijekom armenskog genocida 1915. godine, odrastao je u Libanonu, zemlji snažnog kršćanskog identiteta. Premda pripada Armenskoj katoličkoj Crkvi, pohađao je i maronitsku svetu misu, obred svoje majke.
Tijekom studija medicine na Katoličkom sveučilištu u Leuvenu, Božjom je providnošću u Bruxellesu upoznao Svećeničko bratstvo sv. Pija X. i tradicionalni rimski obred. Ondje je ponovno otkrio vjeru i Tradiciju svojega libanonskog djetinjstva te je ubrzo postao redoviti vjernik u kapelama Bratstva. Tako je u njemu počeo sazrijevati svećenički poziv, uz želju da brani Crkvu i u svećeništvu postigne svetost.
Nakon završetka studija, poslije nekoliko mjeseci provedenih u predbogosloviji u Kanadi, stupio je u Bogosloviju Srca Isusova u Zaitzkofenu kako bi se od brige za tijelo posvetio ponajprije brizi za duše.
Njegova mlada Misa u Distriktu održat će se u nedjelju, 5. srpnja, u 10 sati u crkvi sv. Josipa (nacionalno svetište) u Bruxellesu. Svoju mladu Misa u rodnom kraju služit će 8. kolovoza u 17 sati u samostanu Gospe od Bzommara, sjedištu Armenskoga katoličkog patrijarhata Libanona. Svi su srdačno dobrodošli.
Nicholas Massey
Rođen je 1995. godine u Brisbaneu u Australiji. Njegov je djed, zajedno s drugim katoličkim laicima, imao ključnu ulogu u pokretanju djelovanja Svećeničkog bratstva sv. Pija X. u Australiji, pa je Nicholas odrastao u gotovo isključivo tradicionalnom katoličkom okruženju. Pohađao je osnovnu školu sv. Filomene, koju vodi Bratstvo, gdje je prvi put osjetio svećenički poziv. Na tom su ga putu podupirali duboko pobožni učitelji.
Nakon završetka gimnazije stekao je diplomu prvostupnika kemije na Sveučilištu u Queenslandu. Od svoje dvanaeste godine bio je član Marijine legije, koja je snažno obilježila njegov život i od najranije mladosti nadahnjivala ga za apostolat. Iz zahvalnosti za sve milosti koje je primio poželio se potpuno predati Kristu te je 2019. godine stupio u Bogosloviju Svetoga Križa u Australiji. Kada je ona 2021. godine zatvorena, nastavio je svoju formaciju u Bogosloviji Srca Isusova.
Njegova mlada Misa održat će se 12. srpnja u Brisbaneu, u crkvi Gospe Lurdske.
Michał Adamowski
Rođen je 1987. godine u Lubańu u Donjoj Šleskoj. S obitelji je najprije živio u Zgorzelcu, gdje je primio sveto krštenje, a potom u Bolesławiecu, gdje je služio kao ministrant u mjesnoj župi. Kada je kasnije pohađao biskupijski tečaj liturgijske umjetnosti, prvi se put susreo s problemima nove liturgije.
U vrijeme kada je započeo studij religijskih znanosti na Jagelonskom sveučilištu u Krakovu, već je redovito pohađao tradicionalnu katoličku svetu Misu i tražio pravi put. Presudnu prekretnicu predstavljalo je čitanje knjige Oni su ga raskraljili te želja da pođe putem koji je utro nadbiskup Lefebvre.
Ubrzo nakon toga novootkriveni svećenički poziv potaknuo ga je na odlazak u Sjedinjene Američke Države, gdje je proveo gotovo dvije godine. Nakon što je pobliže upoznao Svećeničko bratstvo sv. Pija X., odlučio je svoju budućnost vezati uz Bratstvo te je stupio u Bogosloviju Srca Isusova u Zaitzkofenu, gdje je nakon šest godina formacije primio dopuštenje za svećeničko ređenje.
