Christus Rex br. 38: mons. Bernard Tissier de Mallerais

Predgovor: Preminuće biskupa Tissiera, obljetnica
Proglasa iz 1974. i planovi za budući priorat

Dragi prijatelji i dobročinitelji,

s velikim iznenađenjem i žalošću primili smo vijest o iznenadnom prijelazu u vječnost jednog od naše trojice biskupa, mons. Bernarda Tissiera de Malleraisa. No ova nas potresna novost istovremeno upućuje da u njegovoj osobi još bolje promotrimo primjer njegovih kreposti i važnosti koju njegov lik i djelo predstavljaju za povijest našeg Svećeničkog bratstva i razvoj Tradicije. Tako ćemo s njegovim odlaskom u vječnost još više moći spoznati snagu njegovog životnog svjedočanstva koje se sastoji prvenstveno u vjernosti od doslovce prvih dana pa do kraja, postojano i bez imalo kolebanja. Bila je jedinstvena milost imati u našoj sve više rastućoj zajednici jednog takvog povlaštenog svjedoka koji je uvijek bio u samom središtu razvoja našeg Bratstva u ovim turbulentnim vremenima, kroz sve poteškoće i nevolje, ali i izvanredne blagoslove koje Bog daje upravo u vremenima kušnje. Posebna je povlastica bila moći ga osobno upoznati i učiti iz njegovog velikog iskustva i mudrosti, ali i skromnosti i vjernosti svojim dužnostima, u čemu nam je ostavio izuzetan primjer. Zato mu vječna hvala i neka Gospodin obilno nagradi sve njegove zasluge za dobro Crkve kojih zasigurno nije manjkalo.

Nedavno smo također mogli obilježiti pola stoljeća od povijesnog proglasa našeg utemeljitelja, nadbiskupa Lefebvrea, od 21. studenog 1974. u kojem nalazimo sažeta programska načela o našoj borbi za očuvanje pravog katoličkog nauka, morala i bogoslužja u ovoj jedinstvenoj krizi u povijesti Crkve. Doktrinarna načela u čijem se središtu nalazi afirmacija prave poslušnosti, a prokazivanje one lažne, svjetionik su svakom istinoljubivom katoliku u ovom vremenu krize te se njihova relevantnost svakim danom sve više potvrđuje. Ono što je Nadbiskup odmah u samom početku prepoznao, s vremenom počinju sve više uviđati i vjernici i crkveni pastiri kojima je stalo do ljubavi prema istini i dobru Crkve. Proporcionalno produbljivanju ove crkvene krize, raste sve više i svijest o pravim rješenjima i odgovorima na današnju naizgled beznadnu situaciju.

To možemo konstatirati i za naše domaće prilike u kojima se, iako se one u više pogleda razlikuju od stanja Crkve u drugim zapadnim zemljama, ipak neumoljivo potvrđuje pravilo o razornim posljedicama modernizma u kojima nažalost „hvatamo priključak“ sa zemljama u kojima je ova postkoncilska revolucija puno više uznapredovala. Takav razvoj ipak omogućava vjernim katolicima da sve bolje spoznaju prave uzroke ove krize i tako pronađu put do Tradicije. Na taj se način i naš apostolat proteklih godina pomalo utvrdio, što nam otvara daljnje perspektive za budućnost.

U tom se pogledu kao jedan od glavnih planova nameće potreba da se stvore pretpostavke za formiranje budućeg priorata – kuće u kojoj bi bili trajno smješteni naši svećenici te se tako mogli bolje i potpunije posvetiti svojoj službi pastirske brige za naše zajednice – kapele u Hrvatskoj i Sloveniji. Tu su potrebu prepoznali te planove za njezino ostvarenje podržali i naši poglavari. Tako smo ove godine nastojali malo-pomalo pokrenuti njihovu realizaciju – ispitati konkretne mogućnosti i pronaći rješenja koja bi zadovoljila trenutne i buduće potrebe. Nakon određenog vremena traženja, uspjeli smo pronaći odgovarajuće rješenje koje bi ispunilo sve zahtjeve za budući priorat.

Uz pomoć Božje providnosti mogli smo pronaći prikladnu i dovoljno veliku kuću unutar zagrebačkog gradskog područja s kojom bi se osigurali svi potrebni uvjeti da bi se u skoroj budućnosti mogao osnovati naš priorat. U njezinom se sastavu nalazi i dovoljno veliki prostor koji bi se preuredio za buduću kapelu te bi se tako osigurala i ta potreba, s obzirom da je dosadašnje rješenje bilo samo provizornog karaktera, isto kao i smještaj naših svećenika za apostolat u Hrvatskoj i Sloveniji. Time bi se otvorile brojne daljnje perspektive za razvoj našeg apostolata koji bi formiranjem priorata s barem trojicom stalno smještenih svećenika dobio znatno veću stabilnost i mogućnosti djelovanja, ne samo u bogoslužnom pogledu, nego i u vidu novih i intenzivnijih pastoralnih aktivnosti.

Ostvarenje ovog velikog projekta nosi sa sobom, naravno, i određene znatne troškove, gdje računamo na pomoć vaše velikodušnosti i angažmana da bi se naš projekt što bolje i šire prezentirao. Božja providnost omogućila je našem Svećeničkom bratstvu ostvarenje brojnih velikih djela za dobro Crkve diljem svijeta: izgradnju crkava, priorata, škola, kuća za duhovne vježbe, samostana i bogoslovija. Duboko se pouzdajemo i vjerujemo da će se ta pomoć božanske milosti očitovati i u našim potrebama koje nas upravo sada potiču na još veće pouzdanje.

Tu nakanu želimo i dalje preporučiti Blaženoj Djevici Mariji i Njezinom prečistom zaručniku, svetom Josipu, kojemu je posvećena naša domovina, ali i naš apostolat u Zagrebu i Hrvatskoj. On nam je dosad uvijek pomagao u našim potrebama te vjerujemo da će nam i dalje isprositi pomoć u svakoj vremenitoj i duhovnoj potrebi. S tom smo nakanom već duže izričito molili njegovu pomoć svaki put nakon molitve krunice u našoj zagrebačkoj kapeli. Vjerujemo da je ovime naša molitva na divan način uslišana te se i dalje preporučujemo njegovoj zaštiti da bi se ostvarili daljnji pothvati na Božju čast i slavu i obnovu vjere u našoj domovini.

Blagoslovljeno vam vrijeme došašća i proslava rođenja našega Spasitelja!

Sa svećeničkim blagoslovom,
p. Marko Tilošanec
Blagdan sv. Nikole, 6. prosinca 2024.