Predstavljamo 42. broj službenoga glasnika FSSPX-a “Christus Rex” (prvi u 2026. godini, mjesec ožujak), posvećen najavi biskupskih posvećenja 2026. godine.
Novi broj glasnika dostupan je u kapelama Bratstva u Hrvatskoj. Cjelovita PDF verzija dostupna je na ovoj poveznici.
Glasnik nema prodajnu cijenu, no bit ćemo zahvalni za svaki prilog kako bi se pokrili troškovi tiska i poštarine te omogućili daljnji projekti tiskanih izdanja!
Ako još niste pretplaćeni, a želite primiti tiskano izdanje časopisa (ili prijaviti druge osobe koje žele primati), molimo Vas da nam javite na adresu naše e-pošte: info@fsspx.hr
Sadržaj:
Predgovor: Čuvati ono što smo primili
Službeno priopćenje Generalne kuće FSSPX-a o budućim biskupskim posvećenjima
Don Davide Pagliarani: „Biskupska posvećenja iz vjernosti Crkvi i dušama“
Intervju s Generalnim poglavarom o biskupskim posvećenjima: „Suprema lex, salus animarum“
Službeno priopćenje Generalne kuće: sastanak u Rimu
Odgovor Generalnog vijeća Svećeničkog bratstva sv. Pija X. predstojniku Dikasterija za nauk vjere
Sveti red i jurisdikcija: neutemeljenost optužbe za raskol
Pismo kardinala Müllera biskupu Fellayu, 6. lipnja 2017.
Duhovne odredbe poglavara Distrikta glede biskupskih posvećenja 1. srpnja 2026.
Biskupska posvećenja kao odgovor na stanje nužde
Služimo li Bogu doista nesebično?
Primanje deset novih članova u Bratstvo sv. Pija X.
Svečanost oblačenja, podjele nižih redova i tonzure u Zaitzkofenu 2026.
Predgovor: Čuvati ono što smo primili
Dragi prijatelji i dobročinitelji,
u vremenu u kojem se toliko govori o strukturama, reformama i procesima, lako se zaboravlja ono bitno: Crkva živi od oltara, od svete Mise i od sakramenata. Sakramenti dolaze po svećeniku, svećenik dolazi po biskupu, a biskup stoji u neprekinutom nasljeđu apostola.
Upravo se u toj jednostavnoj, ali božanskoj logici nalazi i razlog zbog kojega se danas govori o novim biskupskim posvećenjima u Svećeničkom bratstvu sv. Pija X. Ne radi se o vanjskom znaku snage, ne radi se o strukturalnom širenju, a ponajmanje o stvaranju paralelne Crkve. Radi se o očuvanju sakramenta svetoga reda, a time i o očuvanju svećeništva – i po svećeništvu cjelovitog prenošenja katoličke vjere te posvetiteljske službe Crkve.
Bez biskupa nema ređenja. Bez ređenja nema svećenika. Bez svećenika nema svete Mise. Bez Mise nema kalvarijske žrtve sakramentalno uprisutnjene na našim oltarima. A bez te žrtve nema života milosti. To nije pitanje administracije, nego opstanka nadnaravnog života.
Teret koji već nose naši biskupi
Dovoljno je pogledati stvarnost. Naši su biskupi već godinama nerijetko na rubu svojih ljudskih mogućnosti. Apostolat se proširio na sve kontinente, broj vjernika raste, a zahtjevi su neprestani: ređenja, sakrament potvrde, posvete crkava, susreti sa svećenicima i vjernicima.
Primjer iz prošle godine dovoljno govori. Jedne je subote biskup Fellay u Écôneu podijelio subđakonska ređenja. Odmah potom uputio se na zrakoplov za Hrvatsku, gdje je sljedećega dana dijelio sakrament potvrde. Nakon ručka ponovno je letio, ovaj put u Švicarsku. A u ponedjeljak je već bio na putu za Sjedinjene Američke Države.
To nije iznimka, nego gotovo norma. Takav ritam nije dugoročno održiv. Ako biskup treba odgovoriti na potrebe duša, on mora biti ondje gdje ga Crkva – u konkretnoj stvarnosti – treba. A ta je potreba danas velika.
Pitanje vjernosti, ne ambicije
Bratstvo ne traži biskupe da bi „imalo“ biskupe. Ne traži ih radi dostojanstva ili vidljivosti. Novi biskupi potrebni su kako bi se jamčilo ono što je bitno: da će i sutra biti svećenika, da će i sutra biti ređenja, da će i sutra sakrament potvrde biti dostupan vjernicima privrženima Tradiciji, da će se i sutra na oltarima prinositi sveta misna žrtva.
U konačnici, radi se o vjernosti poslanju koje Crkva ima od svoga božanskog Utemeljitelja: učiti, posvećivati i voditi duše prema spasenju.
Ako je u vremenu krize potrebno poduzeti izvanredne korake kako bi se sačuvalo redovito djelovanje milosti, tada ti koraci nisu izraz pobune, nego odgovornosti. Povijest Crkve poznaje trenutke u kojima su pastiri morali djelovati kako bi sačuvali neprekinuti lanac apostolskog nasljeđa i cjelovitost katoličke vjere.
Za dobro duša
Na koncu, sve se svodi na jedno: dobro duša. Ne na rasprave, ne na teorije ili polemike. Duše trebaju
istinu, trebaju milost, sakramente. A sakramenti pretpostavljaju svećenike, a svećenici opet biskupe. Zato su predstojeća biskupska posvećenja, u svojoj biti, čin nade. Nade da će unatoč krizi, zbunjenosti i protivljenjima, katoličko svećeništvo ostati živo. Nade da će se sveta misna žrtva i dalje prikazivati u punini katoličke Tradicije. Nade da će se vjera prenositi cjelovito, bez umanjivanja i bez kompromisa.
Molimo da Gospodin blagoslovi te odluke, da očuva jedinstvo svoje Crkve i da po novim biskupima podari obilje milosti mnogim dušama.
S mojim svećeničkim blagoslovom,
p. Marko Tilošanec
1. ožujka 2026.,
Druga korizmena nedjelja
